Svom žestinom obara se na monarhiju kao izvor sveg zla toga vremena, a na saborskim raspravama napada sve pristaše sporazuma s Bečom i Peštom.

On je odlučan u ideji da Hrvatska treba prekinuti veze i s Bečom i s Peštom i oslanjajući se samo na sebe obnoviti vlastitu državu koja ima svoj legalitet još u srednjovjekovnom razdoblju.

Krvcu smo lili s Venecijom i Turcima, Bečom, Peštom i Beogradom.

Isti je Sabor 29. listopada 1918. prekinuo sve državnopravne veze s Bečom i Peštom, ali su one uspostavljene sa Srbijom u zajedničkoj Kraljevini SHS.

Nakon toga slijede i moderne veze s Bečom i Peštom.

Ni pod Bečom ni pod Peštom, rekao je Starčević.

Danas 9 mostova na Dunavu spaja Budim sa Peštom.

Na tom povijesnom Saboru Hrvatska se nalazi pred sudbonosnom odlukom; hoće li stupiti u uži dodir s Bečom ili Peštom

Posebice zbog nepoznanice koju donose Bruxelles i Strasbourg kao nova središta moći nakon nedavnih iskustava s Bečom, Peštom i Beogradom.

U strahu od Beča Hrvati su se 1790. čvrsto povezali s Mađarima i Peštom, pa su čak na njih prenijeli i dio svojih autonomnih prava.

Dok je Sabor rascjepkan ne znajući na koju će stranu, Starčević pronicavo zahvaća bit čitavog pitanja i svojom prirođenom bistrinom i sviješću dolazi do zaključka: surađivati s Bečom ili Peštom znači biti podređen ili jednom ili drugom, i zašto uostalom Hrvatska ne bi bila i bez jednih i bez drugih

Starčević je jasno rekao; NI S PEŠTOM NI S BEČOM i time zauvijek trasirao pravaški put glede tog pitanja.

Uostalom, Ferenz Deak, prvak madžarske liberalne stranke, ubrzo nakon toga nagovijestio je mogućnost nagodbe Beča s Peštom.

Ovaj govor o odnosima Hrvatske prema Austriji i Mađarskoj možemo smatrati prvom deklaracijom pravaškoga programa, koga ukratko možemo definirati ovako: ni s Bečom ni s Peštom, naš program je samostalna Hrvatska

Hrvatskom građanstvu čije je prerastanje iz naroda u naciju u posljednjih stoljeće i pol obilježeno frustriranošću Bečom, Peštom i Beogradom, premda još uvijek postoje razlozi za impresioniranost sada više ne postoji nikakav rezervni alibi.

Već 1873. željezničkom je prugom povezana sa Zagebom (Peštom) i Ljubljanom.

Svake godine jedva čekam da zamirišu maruni, dozriju bundeve pa da napravim bučnicu, da malo zahladi i onda s guštom napravim dobru maneštru s istarskim peštom kako me naučio svekar ili pak običnu sarmu.

Povijest nas uči što znači pridruživanje i kako smo prolazili u savezu sa Bečom, Peštom ili Beogradom.

Upravo je taj Kvaternikov prijedlog bespogovorno podržao Ante Starčević koji je nakon Kvaternika također govoreći u sabornici još jasnije naznačio kako Hrvati na putu stvaranja svoje države ne trebaju sklapati nikakve saveze s drugim državama te je izrekao poznatu krilaticu: Ni s Bečom ni s Peštom, Starčević je tom prigodom za uređenje unutarnjih odnosa i stvaranje samostalne hrvatske države slično kao i Kvaternik prije njega izrekao da Trojednom Kraljevinom mogu upravljati jedino BOG I HRVATI ".

U toku procesa Supila su njegovi protivnici pokušali moralno i politički eliminirati objedujući ga da je višestruki agent (da je primao novac i surađivao i sa Srbijom i s Bečom i s Peštom).

Danas devet mostova spaja Budim sa Peštom, ali se ovaj most smatra simbolom grada, fantastično osvetljen noću.

Prisjetimo se njegove maksime: Ni pod Bečom, ni pod Peštom.

Zar nije na daleko i široko pukla ista ona prašna i močvarna ravan, zar nije gradić kao nekada, razderan kao prosjački plašt, u 4 diela? tako je o Osijeku pisao, uspoređujući ga s Bečom i Peštom, Isidor Kršnjavi, hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti, pisac i političar.

Tako smo se i ovaj put okupili posljednju nedjelju prije obljetnice njegovog rođenja (23.5.1823.), da bismo se podsjetili na njegove uvijek aktualne riječi:« Ni s Bečom ni s Peštom, jer o sudbini Hrvatske mogu odlučivati samo Bog i Hrvati. »Ove riječi pune ljubavi prema svojem narodu, svojoj vjeri i svojoj domovini mnogi Hrvati danas zaboravljaju i guraju nas u ralje Eumasonerije, prethodno nas želeći potopiti u kalu Zapadnog Balkana.

Bilo kako bilo, obje su se hrvatske nacionalne misli srazile sa srpskom, koja je bila jednostavna i jednoznačna: rušenje višenacionalne Habsburške monarhije i stvaranje svesrpske države bijaše strateški cilj, dok je taktika nalagala borbu za jačanje srpskoga nacionalnoga individualiteta kroz razne kompromise, bilo s Peštom, bilo Bečom, bilo Zagrebom.

Prvi bolji pogled na Budimpeštu imali smo odmah po dolasku, sa budimske Citadele, tvrđave koju su na brdu Gellért sagradili Habsburgovci negdje oko 1850 godine kako bi s najviše točke u okolici imali kontrolu nad oba grada na obalama Dunava - Budom (Budimom) i Peštom.

Citirali smo Starčevića: ' ' Niti sa Bečom, niti sa Peštom... ' ' lansirali smo sintagmu 4 B (Beč, Budimpešta, Beograd, Bruxelles).

Stranka prava je zaà etnik obnove hrvatske državotvorne misli jer je svo svoje djelovanje, poà am u samom Saboru, izvela iz postavke: Ni s Beà om ni s Peštom, nego li za neovisnu hrvatsku državu.

To je, usporedbe radi, kao da njemu nakon što je rekao " ni s Bečom ni s Peštom " odjednom sine, kao gospođi Ruži, pa odlući ići i s Bečom i s Peštom, da bi od njih mogao štititi nacionalne interese

Postala je jedinstveni grad 1873. godine spajanjem Budima i Starog Budima na desnoj obali Dunava s Peštom na lijevoj (istočnoj) obali.