Meloy pjeva strasno kao nikad dosad, pjesme su pitke, emotivne i zovu na novo slušanje, a svako ponavljanje pojačava dojam kako je The King Is Dead - čak i u pjesmama po najočitijim folk šablonama (violina, harmonika, pedal steel, dvoglasje Meloya i gošće Gilllian Welch a la Gram Parsons i Emmylou Harris) ili keltskog naslijeđa u stilu Poguesa - neka vrsta hommagea R. E. M. - u.