Čak i kad autor u vodi snima zrcaljenje motiva ili kroz prozorsko staklo filtrirane, ' prelomljene ' dijelove mediteranske vedute ili pak prizore seoske arhitekture uklopljene u okoliš, riječ je o pejzažnom pristupu motivu, slici organskog ili anorganskog svijeta. () Prevladavaju uglavnom horizontalni formati fotografija, što pridonosi osjećaju slobode potencijalnog širenja prostora iza rubova fotografije, svojevrsne beskonačnosti prirode () Ovdje je riječ o sinkronosti i katkad podudarnosti unutrašnje slike autora koja se kao vizualni korelativ pretapa u vanjsku sliku i pa-sliku, o stanjima duha u duhovnosti koja se ne iscrpljuje u tehnološkoj i mehaničkoj civilizaciji, već proširuje svoje horizonte i pronalazi svoje značenje u dijelu veće cjeline.