MENI SE NEDA VISE POSTOJATI. neda mi se misliti o nicem potrebnom za kontinuitet zivota, nicem korisnom u ovom materijalnom svijetu, nicem vezanim uz buducnost, neda mi se misliti o vremenu, o problemima, o ljubavi, o9mrznji, o vjetru, o kisi, misliti na tudje probleme nepotrebne u mom zivotu, o tracevima..................... moj prijatelj isus i ja cemo sjediti negdje gdje je sunce, gdje je suho lisce razasuto po podu, gdje je kamen stolica.ja cu crtati, i pisati.on ce samo tamo postojati i voljeti me, i biti ce onako forever whatever.necu trebati na kavu s njim niti cu trebati slusati price o kriznom putu od njega, niti ce mi govoriti da je toplinski kapacitet na mojoj stranici u dnevniku 2. r. uslsa 1, ni da moram na repeticije kod hitlera u 7 ujtro, niti mu se da piti i vutriti, hodati, trcati u martama.nas dvoje cemo zakisiti, spavati, nece nam trebati hrana, vrijeme ce stati, tjelesna masa biti ce postojana, univerzumski ciklusi kretanja ce se zaustaviti, i nitko nece igrati male igrice od kojih poludis i koje ti se kote u glavi kao buhe na kucku i skacu zatvoriti cu oci, zaboraviti ljude, zaboraviti ime i svijet, povezanost, dobro i zo, i visiti cu u svom postojanju bez proslosti i buducnosti... tj. moj imaginaran prijatelj je isus, kojeg vidim ja svojim ocima, tj to nije krscanski isus, biblijski isus, to je my " Personal Jesus "....