Perzijska vojska tada je nastavila kažnjeničku ekspediciju prema Eretriji, koju su opkolili i razorili [ 6 ].

Perzijska vojska sastojala se isključivo od profesionalaca i dobrovoljaca, dok su na grčkoj strani ratovali stotine robova, tzv. helota.

Budući da je nova ekspedicija trebala biti veća od one koje je pokrenuo njegov pokojni otac Darije, perzijska vojska krenula je s planiranjem, skupljanjem zaliha i novačenjem regruta za novu vojnu operaciju [ 11 ].

Kserkso je prikazan u mnogim filmovima, najčešće u kontekstu njegove uloge tokom grčko-perzijskih ratova odnosno bitke kod Termopila gdje je njegova perzijska vojska ratovala protiv Spartanaca i drugih grčkih vojnika.

Ubrzo nakon bitke perzijska vojska dolazi do Atene i Eretreje te ih na nekarakterističan način perzijskim vladarima spaljuje kao znak odmazde za atensko spaljivanje grada Sarda na egejskoj obali.

Perzijska vojska je hitro pokušala spriječiti makedonski prelazak preko rijeke, gdje je konjica pristigla prije sporijeg pješaštva, nakon čega se bitka uglavnom nastavila prema onom što je opisano u antičkim izvorima.

Perzijska vojska sukobila se sa vojskom Akada [ 14 ], što aludira na Babiloniju općenito, a ne na istoimeni grad Akad.

U homiliji biskup Košić je podsjetio da se 14. rujna, na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, slavi dan kada je sv. Jelena Križarica 14. rujna 320. godine pronašla na Kalvariji Isusov križ, dok je 3. svibnja, blagdan Našašća Svetog Križa, spomen kada je car Heraklije 3. svibnja 628. godine ponovno pronašao Sveti Križ i vratio ga u Jeruzalem, nakon što ga je iz njega odnijela perzijska vojska.

Kr. pripreme su bile gotove, pa se perzijska vojska okupila u lidijskom gradu Sardu nakon čega je počeo marš prema Europi.

Konačno, sredinom kolovoza perzijska vojska je došla do Malijskog zaljeva (dio Korintskog zaljeva, odnosno Egejskog mora) te se počela približivati Termopilu [ 29 ].

Perzijska vojska predstavljala je okosnicu carske moći, i nije imala pravog rivala u starovjekovnom svijetu sve do dolaska Aleksandra Makedonskog.

Osim velike strateške vojne važnosti, perzijska vojska igrala je i veliku političku ulogu osiguravanja političkog jedinstva među svim teritorijima koji su bili pod vlašću Ahemenida [ 1 ].

Perzijska vojska bila je podijeljena na pješaštvo i konjicu, čiji su nadređeni bili uglavnom iz perzijskog plemstva.

Prema Herodotovim djelima, perzijska vojska bila je heterogena i vrlo raznolika.

Perzijska vojska najviše je poznata po izvrsnoj konjici zahvaljujući kojoj su s lakoćom kontrolirali svoje prostrano carstvo, te izvanrednim strijelcima.

Godine 480. Prije Krista na današnji dan perzijska vojska predvođena Kserksom u svojim je pohodima naišla na malen, ali odlučan otpor spartanskih junaka kralja Leonide kod Termopila.

U bitci kod Hirbe perzijska vojska predvođena Kirom pobjeđuje medijsku konjicu pri čemu pogiba 250 Medijaca, dok se ostali požuruju informirati Astijaga o događaju.

Njegovu je vojsku, međutim, kod Isa presrela mnogo veća perzijska vojska na čelu s carem Darijem III.

Perzijska vojska je nesmetano napredovala kroz Trakiju i Makedoniju, a vijesti o neminovnom perzijskom dolasku u Grčku pročule su se kod saveznika u kolovozu [ 23 ].

Nakon prolaza kroz Termopil, perzijska vojska kaznila je sve gradove koji su sudjelovali na neprijateljskoj strani, te su nastavili napredovati prema gradovima Ateni [ 46 ] i Eretriji koje su u znak odmazde zbog gusarenja i pljačkanja Sarda sravnili sa zemljom.

bitka kod Termopila, u kojoj je perzijska vojska pod vodstvom kralja Kserksa pobijedila vojsku spartanskog kralja Leonide.

Takav potez iznenadio je Grke, ali ga pojedini moderni povjesničari tumače nastojanjem da osigura pozadinu pred pohod, odnosno da spriječi pobunjenike dok perzijska vojska bude zauzeta pohodom u Grčkoj [ 3 ].

Nakon toga je perzijska vojska pod njegovim zapovjedništvom prešla Dardanele i stupila na europsko tlo.

Perzijska vojska koja se nalazila na jugu izbjegavala je do Šapurova dolaska borbu pa je rimska ofenziva zapravo bila pogodak u prazno.

Kad je Kalcedon osvojila perzijska vojska, sarkofag s njezinim ostacima premješten je u Carigrad.

Perzijska vojska ušla je u Babilon 539. prije Krista.

Perzijska vojska ušla je u grad suhim koritom rijeke.

U bitci kod perzijske granice Astijag je predvodio 20.000 svojih osobnih čuvara, dok je nasuprot njemu stajala perzijska vojska sa Atradatom na desnom krilu, Oebarom na lijevom, te Kirom na središtu koji je predvodio najhrabrije perzijske ratnike.

Tako se polako, ali sigurno, prvobitna labava vojna organizacija drevnih Egipćana, koja je jedva bila sposobna izvesti taktički napad, razvija ratna vještina i moćna perzijska vojska provodi prve operativno-strateške operacije koje prerastaju u prve ratove koji se opet vode na velikom zemljopisnom prostoru od Indije, pa sve do ruskih stepa.

Točno je to da je Perzijska vojska prešla Egejsko more i iskrcala se na Maratonskoj ravnici 490. g. p.