U bitci kod Maratona Atenjani su ostvarili značajnu pobjedu koja je rezultirala povlačenjem perzijske vojske [ 7 ].

Filozof Slavoj Žižek, kada piše o filmu 300, koji prikazuje bitku 300 spartanskih vojnika koji su žrtvovali živote ne bi li spriječili prodiranje perzijske vojske, uspoređuje " ekstremistički " discipilinirane Spartance sa suvremenim talibanima, a multikulturalnu i tehnički superiorniju perzijsku silu s američkim carstvom u kojem vlada hedonizam i orgije svake vrste (i koje " samo " traži da mu se pridružite).

Okosnica perzijske vojske bili su legendarni Perzijski besmrtnici, sastavljeni od 10 tisuća vojnika koje se često naziva najboljim vojnicima antike.

Kako tvrdi povijest, a ona je učiteljica života, godine 480. prije Krista kralj Leonida poveo je svoje sunarodnjake, Spartance, u boj protiv nadiruće perzijske vojske na čelu s Kserksom.

Nakon što su Perzijanci napustili bojište, Atenjani su marširali što je brže moguće prema Ateni da je spase od ostatka perzijske vojske [ 9 ].

Žene u Perzijskom Carstvu imale su velika prava u odnosu na ostatak drevnog svijeta [ 120 ]; u nekim pokrajinama carstva vladali su ženski satrapi, a tokom grčko-perzijskih ratova na strani perzijske vojske sudjelovala je i jedna admiralica (Artemizija I. iz Karije [ 121 ]).

Elitu perzijske vojske predstavljali su Perzijski besmrtnici koji su uvijek brojali točno 10.000 vojnika [ 97 ], a u vrijeme mira služili su kao kraljevska garda.

Grčka vojska od 10.000 hoplita poslana je kod doline Tempa jer su na tom mjestu očekivali prolaz perzijske vojske.

Također, prednosti falange u odnosu na perzijske formacije su da su grčki vojnici opremljeni teškom kacigom, oklopom i štitom, dok je većina perzijske vojske bila lako pješaštvo, izuzevši teško oklopljene Perzijske besmrtnike.

Nakon infiltracije perzijske vojske poslije čega se babilonska vojska predala gotovo bez otpora, Kir je osobno ušao u grad i zarobio babilonskog kralja Nabonida [ 20 ], čime je Babilonija konačno bila pokorena.

Okosnicu perzijske vojske činili su elitni Perzijski besmrtnici i medijski kopljanici.

Početkom VII. st., ulaskom perzijske vojske u Kalcedon, za vrijeme cara Heraklia I., sarkofag je prevezen u Carigrad (nekadašnji Konstantinopolis) gdje je ostao do 800. god., večano izložen u crkvi koji je u njezinu čast bio podigao car Konstantin.

Kr. čovjek po imenu Petubast pokreće pobunu, no Arijand nije mogao računati na potporu glavne perzijske vojske koja se nalazila tisućama kilometara daleko od Egipta.

Drugi veći selidbeni val s istoka do nas je bio pri provali Darijeve perzijske vojske od Irana na Balkan, pri čemu do nas iz šire Perzije stižu panonski Segestani i jadranski Delmati (i možda još neki drugi) s kojima su najbliža staroiranska praplemena istočnoiranski Segestani i zapadnoiranski Delamiti.

General Tomirijine vojske (ujedno i njen sin) Spargapis i njegova vojska napali su Kirov logor i porazili onaj slabiji dio perzijske vojske što ga je ostao čuvati, nakon čega su počeli trošiti perzijske zalihe hrane i vina, i tako se nesvjesno napili što je znatno smanjilo njihove obrambene sposobnosti.

General skitske vojske (ujedno i plemenski princ) napao je Kirov logor i porazio slabiji dio perzijske vojske, nakon čega je njegova vojska počega konzumirati pronađenu hranu i vino, nesvjesno se napivši što je znatno smanjilo njihove obrambene sposobnosti.

Dolazak goleme perzijske vojske pred Sidon slomio je moral njegovih stanovnika, a sidonski kralj Tenej bezuspješno je pokušao pridobiti milost perzijskog vladara; grad je ubrzo pokoren a Tenej je osuđen za izdaju i pogubljen.

U bitci kod Gaugamele, gdje je Aleksandar porazio Darija III., Bes je zapovijedao lijevim krilom perzijske vojske u koji su uglavnom činile trupe iz njegove satrapije Baktrije, regrutirane neposredno prije bitke kod Isa.

naime, pod broj jedan, eshil je spomenutu dramu napisao u slavu velike grčke pobjede i sloma perzijske vojske, a u samoj je drami (riječima umrlog perzijskog cara) osudio agresivni i osvajački pohod perzijanaca na grčku. već tu, štovano se obćinstvo sigurno pita kakve onda sa zdravim razumom ima ovo što pilić piše? slabe, ali onima kojima treba, rado ću dalje pojasniti: eshil je u drami doista nastojao izazvati simpatije za poražene perzijance, ali on je nepogrešivo upro prstom u krivca - za perzijsku tragediju kriva je arogancija i obijest njihova cara - kserksa. nesreća perzijanaca nema veze s grcima (kako to pilić u analogiji s hrvatima pokušava nametnuti), već s njihovim političkim vodstvom. eshil je glavnu poruku svoje drame, manifest protiv bahatosti i argogancije usmjerio samo i jedino na perzijski dvor (gdje se uostalom drama i odigrava) - a dramu je napisao s idejom da grke upozori (na primjeru perzijanaca) da se čuvaju arogancije, da budu pametni i da ih pobjeda ne ponese previsoko u zrak (jer već je i on znao da tko visoko leti, nisko pada). sve u svemu, eshil nigdje na niti jednom mjestu u svojoj drami ne osuđuje grke, ni njihovo političko vodstvo, nigdje se ne izražava negativno o bilo kojem grčkom postupku - on samo i jedino prikazuje tugu i jad poraženih perzijanaca kako bi svoje sunarodnjake (moram to ponoviti) upozorio da se ponašaju razumno (a ne arogantno) kako ne bi izazvali bogove (koji najviše vole " zapapriti " onim objesnima) jer u tom ih slučaju prije ili kasnije čeka siguran poraz, tuga i jad kakav su perzijanci netom preživjeli.

Dolazak goleme perzijske vojske pred Sidon slomio je moral njegovih stanovnika.

Prema predaji Licijci su nakon neuspješne obrane opsjednutog grada uništili svoju akropolu i usmrtili svoje obitelji, te izvršili samoubulački protunapad protiv nadmoćnije perzijske vojske u kojemu su svi poginuli.

Nakon što spašava mladića koji je ukrao jabuku, prijeti mu ozbiljna kazna od strane kapetana perzijske vojske.

Kralj Leonida (Gerard Butler) je skupio 300 spartanskih boraca za borbu do sigurne smrti protiv osvajačke perzijske vojske.

Dok je grčki vojnik, imena Pheidippides, trčao od Maratonskog polja do Atene 42 km kako bi donio vijest o porazu perzijske vojske, nije bio ni svjestan da je postavio temelje najdugovječnije trkačke discipline u povijesti sporta.

Ako se brojke potvrde, ta će priča o borbi 300 spartanskih vojnika protiv velike perzijske vojske 480. godine prije Krista, postati rekorder svih vremena u SAD-u.

" 300 ": Film redatelja Zacha Snydera (" Čuvari "), " 300 ", okrutno je prepričavanje drevne bitke kod Termopila u kojoj su se kralj Leonida (Gerard Butler) i tristo Spartanaca borili do smrti protiv Kserksa i njegove velike perzijske vojske.

Brojčano stanje Perzijske vojske ne može se točno utvrditi, ali opet će Athumanunh napisati sigurno je bilo kudikamo veće od brojčanog stanja Grčke vojske.

On je organizirao parade Perzijske vojske, oblacio se ko Perzijski kraljevi od prije 2000 godina, nazivao se " sjenom Perzijskog Boga " itd.

Jedan od glavnih razloga povlačenja perzijske vojske iz Grčke bila je pobuna u Babilonu, a Mezopotamija je bila dragulj Perzijskog carstva na više načina; zbog proizvodnje hrane, strateškog položaja, a i sam Babilon je bio prijestolnica Perzijskog carstva stotinama godina

Kada je Kserksova kaženjenička ekspedicija porazila Grke; osvetili su se razarajući Atenu i Eretreju do temelja, poslije čega je većina perzijske vojske, skupa s besmrtnicima i samim Kserksom - otišla doma u Perziju.