ne volim broj trinaest još od onog odvratnog petka trinaestog kad su se moja četiri srca razlila u vrućim crvenim mlazovima mojim bedrima, ali prošlo je. u suzama. urekla sam se, glupača, jer sam cijelo vrijeme govorila kako sam sretna i kako je uspjeh zagarantiran. a tko sam ja da to znam i da se time razbacujem, otkud mi pravo da mm ulijevam nadu u nešto u što zapravo ni sama nisam sigurna. nade su se polako počele rušiti u noći pred punkciju i to samo jednim odlaskom na wc i crvenkastom sluzi na gaćama. utješila me moja vritualna prijateljica ali u takvim trenucima iščekivanja, razočarenja i očaja ni jedna utjeha nije dovoljna.