(stiglo mi poštom) Meni nepoznat autor je napisao: > > > Petrovi Vjetrovi > > > > > Bila je to sedamdeset i druga. > Mi pioniri, sve drug uz druga > Priredba školska u čast Prvog maja, > recital traje, nema mu kraja > > Velike rime o legendi, mitu, > o NOB-u i drugu Titu. > Na bini parola svih proletera, > u publici hrpa funkcinera: > spolni odnosti, kakva atmosfera > > Drugarica Zebić znak nam je dala > da krene Internacionala. > Odjednom se prolomi nezgodan zvuk, > a u dvorani nastane muk: > to Petar pustio je vjetar > > Zvali u školu mamu i tatu, > držali slovo o prošlom ratu. > Došao lično i drug sekretar: > zar Titov pionir da pusti vjetar? > > I to u takvom svečanom času? > To duboko vrijeđa radničku klasu > Pozvali tajnu državnu službu > da otkrije terorističku družbu > > A Petar? > Tek dječak siromašan i plah. > Tri su dana doma jeli grah, > pa mu je bilo malo zlo, > pa mu je samo malo pobjeglo > > Bila je to osamdeset i druga, > Niš, JNA i drug uz druga > Bratstvo-jedinstvo u istoj četi, > Petokraka zvijezda simbol nam sveti > Ma, još se ježim kad se sjetim > > ' ' Hej, Slaveni ' ', zastava vijori, > a, Petar se opet s probavom bori. > U stavu ' ' mirno ' ', nitko da mrdne, > a Petar opet, da prostite, prdne > E, ljudi moji, frke grdne > > Prijavio Janez ' ' hrvaškeg hudiča ' ' > I onda opet počinje priča > o bratstvu-jedinstvu što ima ' ' vrednost ' ', držao govor drug za bezbednost, > o > Petrovom djedu, koji se krio, u prošlom ratu domobran bio > > Jer dobro sve znaju i prate oni: > on pripada, kažu, ' ' petoj koloni ' ' > A Petar? > Dečko ni izdajnik, ni hulja. > Samo se prejeo, bre, vojničkog pasulja, > pa mu je bilo malo zlo, > pa mu je samo malo pobjeglo > > Bila je to dvije tisuće druga. > Sve sama gospoda, ni traga od druga > Za LIJEPU NAŠU mnogi su pali, > sad se vrte u grobu, ej kad bi znali > kako su neki poslije krali > > Sreo sam Peru potpuno sijedog, > pogleda prazna i lica blijedog. > Sjeti se često Bljeska, Oluje, > kad popije koju, državu psuje. > Jebi ga, stari, šta je - tu je > Dali mu otkaz u poduzeću, > sad radi na crno i kopa po smeću. > > Za život sve manje on ima volje, > sumnja da ikad bit će mu bolje. > Sve oko njega jad je i tuga. > Utjeha njemu samo je cuga. > Suze mu krenu ko kapi kiše > za ženu i sina i ne zna više. > I Petar živi uz malu plaću, bijednu, > uz grah u pučkoj, tri dana u tjednu. > U životu mu nije baš sve jasno, > pa mahne rukom i pusti vjetar glasno.