i onda smo išli doma. oni su se išli ševit, ja sam išo spavat. ja sam se mogao napit, još jače nego što se jesam, mogao sam se ubit ko ZMIJA. i bilo bi mi super. a onda bi u jednom trenutku puko do jaja, zamračilo bi mi se i odnjelo bi me u tri pičke materine. o da. ne baš tako daleko, ali pol godine unatrag. kad sam se u močvari zablatio ko đubre, padala je kiša. i jedva sam dovezo sestrin auto do doma. kad sam joj ga drugi dan vratio rekla mi je da ga MORAM odfurat u praonu. a ja se ne sjećam kad sam ga zablatio. jedva sam se sparkirao, jedva sam ušao u stan, jedva sam se spakiro spavat, sebe i nju, ona je tad trebala prespavat kod mene, i dok sam mislio da sam mrtav pijan i da sam mrtav općenito, dok sam mislio da ću sutra umrijeti od mamurluka ako već ne umrem istu večer, i dok smo se zajebavali da ćemo se srest u kupaoni dok ja budem dušu ispuštao a i ona dok bude rigala, i sve mi je to bilo smiješno, al bio sam fakat pijan, e tad sam se sexao jer se nisam mogao zaustaviti. iako sam bio prepijan. to je ono kaj sam jednom napisao da nije bilo upitno želimo li nego možemo li mi to. i bilo je prejebeno. to nije bila najbolja« netto ševa », vremenski gledano, al ja i sad imama feš-bekove i vrti mi se taj film u glavi.