No ocjena iz vladanja (crna krpa na kućnjem prozoru u znak žalosti u povodu smrti pape Pija XII.), eto onemogućila mi je da studiram na nekom sveučilištu jer takvi su onda bili uvjeti: važnije od maturalne svjedodžbe bile su ' Karakteristike ' koje smo morali priložiti ostalim dokumentima za upis na fakultet.

Tri dana nakon smrti Pija XII, 9. listopada 1958., iz Venecije kreće put Rima na konklave i biva izabran za Papu 28. listopada iste godine.

Danas im se taj papa čini manje sljedbenik Ivana XXIII, a više sljedbenik Pija XII, onoga pape koji je, usprkos neizmjernom kultu ličnosti kojim su ga za života obasipali, u najnovijoj povijesti Crkve ostavio iza sebe razmjerno malo pozitivnih tragova.

Bogoslužje Cvjetnice prema ovom Misalu bilo je na snazi sve do reforme Velikog tjedna Pija XII. godine 1955. Blagoslov (palminih) grana bio je u crkvi.

Ukratko, papa Pio XI. potvrdio je ljudska prava protiv totalitarnih država i režima u XX. stoljeću, papu Pija XII. čak su nazivali i »defensor personae et civitatis«, a Ivan XXIII. u enciklici »Pacem in terris« iz 1963. donosi popis ljudskih prava.

Dokumenti uključuju bulu kojom je Crkva u 13. stoljeću svrgla cara Frederika II., pismo velikog majstora Michelangela, spisi sa suđenja Galileu, te dokumenti koji opravdavaju papu Pija XII. kojeg često optužuju da nije osuđivao nacizam za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Tako je sa židovskom zajednicom prekinut dijalog o doprinosu, odnosno ne doprinosu papa Pija XII u spašavanju Židova i Židovki, poglavito u vrijeme kada ga se trebalo proglasiti Anna Maria Grünfelder: Čini se kako crkvena hijerarhija nije ništa naučila iz prošlosti pa su tako trebala proći gotovo četiri stoljeća da odbačeni Galileo Galilei ili Giordano Bruno napokon dožive rehabilitaciju blaženim.

Od Pija XII. do Benedikta XVI.

Pavao VI. ne posustaje, premda priznaje da su daleko vremena Pija XII., kad je Crkva mogla računati na katolištvo masa.

Redatelj je očito aludirao na povezanost katoličke crvke s nacističkim zločinima tijekom Drugoga svjetskog rata, između redaka apostrofirajući povezanost pape Pija XII i nacističkoga režima u onovremenoj Njemačkoj.

Papinska služba Nakon smrti Pija XII., karidnal Roncalli ulazi u konklave iz kojih izlazi kao papa Ivan XXIII.

Priča se, po njoj, sve više napuhavala jer je dobro došla da se ojača reputacija pape Pija XII, koga su židovske skupine opisivale kao osobu koja bila indiferentna prema genocidu.

Ovo je jedini oblik evolucijske teorije koji je opreznim riječima pape Pija XII u enciklici Humani Generis (iz postojeće i žive tvari) ostavljen otvoren daljnjim raspravama, ali uz nužan oprez.

Nije niti spriječilo papu Pija XII da hrvatskoga fašističkog vođu primi već sredinom svibnja 1941. u Vatikanu u osobito svečanu privatnu audijenciju i da ga otpusti posebno srdačno i s najboljim željama u daljnjem radu. 101)

Neki čelnici židovske zajednice optužuju Pija XII. da nikada nije javno stao u obranu Židova u Drugom svjetskom ratu i da je šutio kada je 1943. iz rimskog geta, svega nekoliko stotina metara od Vatikana, deportirano više od tisuću Židova

Vatikan je pristao na njihovo izlaganje unatoč tomu što će arhiv iz pontifikata Pija XII. (1939. - 1958.) ostati zatvoren još tri ili četiri godine.

Civiltà Cattolica: Sa čuđenjem opažamo kako je napad protiv Pija XII. sve snažniji i organiziraniji, također i putem književnih i kinematografskih djela: taj napad služi samo za preusmjeravanje povijesne istine, koja će prije ili kasnije izaći na svjetlo.

Sjetimo se stalnih kleveta na račun pape Pija XII. ili našega bi.

Pored toga, uvod uz hrvatsko izdanje daje samo najopćenitije primjedbe o samom izdanju a ne o različitim nastojanjima samog prevoditelja koji je, očito, dobru većinu tekstova preveo sam, a druge je tekstove ili sam preveo ili popravio (primjerice u Humani generis Pija XII. gdje uz naznaku prijevoda izvora dodaje poboljšanje teksta prema AAS 42 (1950.) 960).

Podsjetimo, na koncu, da je 1999. godine proces za beatifikaciju Pija XII. pokrenuo papa Ivan Pavao II.

Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Ordinatio sacerdotalis (1995), poput Pija XII. koji je teolozima zabranio raspravljati o spornim pitanjima, odbacuje mišljenje da se o pitanju re? enja žena u katoli? koj Crkvi može raspravljati, i nalaže da se svi vjernici Crkve (dakle i teolozi) imaju definitivno držati te odluke.

A, potpis pod pod sliku Pija XII. u muzeju holokausta, Yad Vashem, premda ne odgovara istini, nije odlučujući za eventualno putovanje Pape u Izrael, kazao je otac Lombardi.

Ona detaljno rasvetljava odnose Vatikana i uopšte Rimokatoličke crkve (u daljem tekstu: Katolička crkva), s jedne, i jugoslovenskih vlasti (predratne i komunističke), s druge strane i to za vreme pontifikata pape Pija XII, inače veoma zagonetne i kontroverzne ličnosti unutar Katoličke crkve.

Razlog tome treba tražiti ne toliko u činjenici zanimanja za istraživanje pontifikata Pija XI., koliko se očekivalo i još uvijek očekuje otkrivanje detalja koji će rasvijetliti ulogu Pija XII., sljedećega vrhovnog svećenika, koji je vodio Crkvu u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Za jedne je bio Hitlerov papa, što je i naslov knjige Engleza Johna Cornwella objavljene 1999. godine, gdje se on bavi - kako u podnaslovu knjige stoji - tajnom povijesti Pija XII., kojem predbacuje javnu šutnju o holokaustu i nacističkom genocidu nad Židovima.

U njoj je Blet i bez uvida u tajne arhive za to razdoblje ustvrdio kako je tajna akcija Pija XII. spasila gotovo milijun židovskih života, uz napomenu kako do kraja 1943. godine nikakav podatak o istrebljivanju Židova u logorima nije dospio u Vatikan, kao ni u ruke anglo-američkih saveznika.

Desetljećima traje debata, često vrlo oštra, o ulozi Pija XII. za vrijeme Drugog svjetskog rata, o tome je li on bio, kako ga neki nazivaju »Hitlerov papa« koji nije mnogo učinio da pomogne nevoljnicima, posebno Židovima, te da nije govorio dovoljno glasno o nacističkoj rasnoj politici koja je rezultirala Holokaustom.

Svi dokumenti o radu i ulozi Pija XII. za vrijeme Drugog svjetskog rata još nisu dostupni javnosti.

Kontinuirano njegovo kršenje obećanja što ih je Hitler davao svojim supregovaračima poučavalo je papu Pija XII. (koji je došao do istog zaključka, jer je Hitlerova Njemačka jednako tako besramno kršila konkordat sa Svetom Stolicom iz 1933. godine.

Zabrane raspravljanja i objavljivanja zadržale su se, kako pokazuje enciklika Humani generis, sve do Pija XII.