Čak i jedini, inače ne previše lijep i pozitivan rekvizit žicu, one uspijevaju transformirati u simpatično cvijeće kojime u stilu Pine Bausch na samome kraju prekrivaju pozornicu, dok desetak djevojaka odjevenih u najsvečanije haljine od smijeha gubi tlo pod nogama i predstavu završava smrtno ozbiljnih lica.

Umjetničke preokupacije Pine Bausch, jedne od najutjecajnijih avangardnih umjetnica europske plesne scene, u filmu su tek djelomično dotaknute.

Ipak, uz sve zamjerke, treba reći da je Pina 3 D značajno ostvarenje, koje umjetnost Pine Bausch približava širokoj publici... pročitajte cijeli tekst...

Zapažena je vaša kreacija lika Orfeja u operi Orfej i Euridika, u koreografiji Pine Bausch.

Po treći put u Zagrebu, i drugi na QueerZagreb festivalu sinoć Jerome Bel je prvi put pred našom publikom izveo performans pod imenom Lutz Förster, biografsku hommage plesnu priču o članu legendarne plesne grupe Pine Bausch, njemačke koreografkinje, koji je preminuo prošle godine.

Novinar, zatim dugogodišnji dramaturg Pine Bausch, naposljetku samostalni koreograf i plesač te autor brojnih publikacija, zagrebačkoj je publici poznat s Queer festivala predstavom Swan Lake, 4 Acts.

Uz to podučava u plesno-kazališnim radionicama za profesionalne plesače i početnike, kombinirajući tehnike Jerseya Grotowskog, Pine Bausch i Viole Spolin.

Među njima se ističu poznati koreografi Jérôme Bel s predstavom Lutz Förster, o plesaču iz plesne skupine legendarne Pine Bausch te Raimund Hoghe s intimnom predstavom ' L ' Aprčs-midi ', koja nastavlja niz Raimundovih koreografija inspiriranih poznatim klasičnim glazbenim predlošcima, u ovom slučaju Debussyja i Mahlera.

Treća večer: bliže sjećanje Kada se Pipo Delbono sa svojom predstavom Barboni prvi put 1998. predstavio na festivalu Mittelfest u Cividaleu del Friuli, govorio je na konferenciji za novinare o svojem dragocjenom kazališnom iskustvu plesača u teatru Pine Bausch, od koje je »naučio sve što zna o teatru«.

Nekada je bila ritmička i sportska gimnastičarka, te šesterostruka prvakinja Hrvatske, a usavršavala se kod najvažnijih plesača svijeta Pine Bausch u Njemačkoj, a u New Yorku je završila četverogodišnju Baletnu akademiju AAADC.

Dramaturške pretpostavke s usporednim pričama koje se preklapaju i dramaturgijom slučajnosti domišljato su protkane intertekstualnim komentarima rubnim koreografijama Pine Bausch te crno-bijelim filmom u filmu, lirskom fantazijom koja psihoanalitički sublimira ključni, kontroverzni obrat u filmu.

U virtuozno režiranom filmu koji otvaraju i zatvaraju dvije modernističke baletne predstave Pine Bausch (uvodna naznačuje ono što će se odigravati među glavnim protagonistima, a završna podcrtava novopronađeni sklad) sve funkcionira u kontrastnim paralelizmima: Benigno i Alicia svojom senzibilnošću i činjenicom da nisu iskusili seksualne veze potpuna su suprotnost Marcu i Lydiji, tipičnom muškarcu i ženi koji su traumatizirani prethodnim ljubavnim vezama.

Čak su i vokacije dviju glavnih junakinja oprečne, jer jedna se bavi baletom, a druga borbom s bikovima, međutim, sudeći po grubom plesu u predstavi Pine Bausch i estetiziranim usporenim kadrovima kojima su predstavljene Lydijine koride, teško je odrediti što je grubo, a što profinjeno.

Koreografija evocira predstave Pine Bausch kroz mnogo elemenata: čestim repeticijama pokreta, prepoznatljivim padovima na tlo, spiralnim pokretima u torzu, onemogućenim kretanjem na klizavom podu, korištenjem stolaca, sjedanjem prekriženih nogu i pušenju cigarete, nepostojanju narativne strukture, bitkom između spolova, međusobnim nasiljem itd.

Priču o iznimnoj koreografskoj vještini Pine Bausch Wendrers je preobrazio u beskrajni niz plesnih figura u kojima njihovi protagonisti prkose gravitaciji.

Autorica se bavi i vlastitim plesnim identitetom, pa se u predstavi spominju i koreografski uzori poput Isadore Duncan, Trishe Brown i Pine Bausch.

Zgodan primjer je njemački redatelj Wim Wenders, koji u dokumentarnom filmu Pina 3 D postupkom prikazuje život velike njemačke plesačice Pine Bausch.

Njih troje pronašlo je zajedničku inspiraciju u djelu kultne Pine Bausch, njemačke plesne umjetnice, izumiteljice pojma plesno kazalište, hibridne forme gdje se dodiruju ples, dramsko i opera, osobe koja nas je nakon plodne koreografske karijere napustila prije točno godinu dana.

Diplomirala je na svjetski poznatoj akademiji Pine Bausch u Njemackoj-Folkwang Hochschule Essen i dobitnica je stipendije indijske vlade (Indian Council for Cultural Relations) za studij Bharatanatyama u New Delhiju pod vodstvom Padmashree Guru Dr. Saroja Vaidyanathan.

Do osnutka vlastite trupe radi s Wimom Vandekerckhoveom, Barbarom Pearce te studira mimu na Akademiji za balet Paula Griinwisa i tako stječe temeljito plesno-mimsko obrazovanje, a, kako sam govori, na njegov rad i formiranje snažno je utjecalo i provokativno plesno kazališta Pine Bausch.

To nam drže producenti kompanije Pine Bausch.

Senker se šalio na račun teatrologije, Robert Raponja našalio se s namjerno prljavom kazališnom i filmskom režijom, koreografkinja Maja Đ urinović zarekla se da Glembajevi mogu biti plesnokazališni događaj s naslovom Posljednji valcer u Agramu, sačinjen prema receptu Pine Bausch, te ga je publici ponudila kao Desert, a Arinka Blašković ravnopravno se pridružila čitavome cirkusu nasmijavši publiku glazbom i bljesnuvši u posljednja dva dijela Fritzspiela: u Iznenađenju šefa kuhinje i u Konjaku By, by, Glembay.

NA PITANJE KAKO JE Tjedan suvremenog plesa opstao ovih 28 godina, unatoč manjku novca Predstava ' 7734 ' engleske grupe Yasmin Vardimon zbog kojeg je nekoliko puta bio pred ukidanjem, te kako su na odabir ovogodišnjih grupa i koreografa utjecale financije, odgovorila je da nema idealne situacije i da je kompromis uvijek potreban. Ove godine nismo mogli ugostiti najnoviju predstavu grupe Random Dance FAR jer nismo uspjeli rezervirati HNK dvije do tri godine unaprijed, a već smo ranije propustili mogućnost da u Zagreb dovedemo velikane kojih više nema poput Mercea Cunninghama ili Pine Bausch s kojima smo pregovarali od početka festivala, kaže Mirna Žagar, objasnivši da je razlog uvijek bio u nedostatku novca, adekvatnog prostora i tehničke opremljenostoi dvorana.

Francuska koreografska zvijezda, sad ve ć nešto manje intenzivna sjaja, nakon legendarna dueta Pichet Klunchun and Myself, ovoga se puta predstavio solom Lutz Förster, što je ime izvo đ a č a koji kopa po vlastitoj prošlosti ne samo profesionalnoga plesa č a i č lana kompanija Pine Bausch i Joséa Limóna nego i č ovjeka posve ć ena svojoj umjetnosti i svjesna njezinih ograni č enja.

Kao što je poznato, suradnja dvaju sunarodnjaka prekinuta je smrću Pine Bausch pa je Wenders film snimio bez nje, što je nažalost naštetilo njegovoj kvaliteti i dalo prevagu redateljskoj taštini.

I kad Mr. A zatraži od plesača da se zalijeću u zid, on to ne misli ekspresionistički (kako to recimo rade plesači Pine Bausch u Modrobradom), nego samo dramatično traži od njih punu energiju.

Isto tako će prvi put na Berlinalu biti prikazani filmovi snimljeni u 3 D tehnici, poput filma " Pina " njemačkog redatelja Wima Wendersa o životu i djelu poznate njemačke koreografkinje Pine Bausch.

Ovo djelo rezultat je Wendersove višegodišnje želje da u medij filma prenese rad Pine Bausch i njezin utjecaj na suvremenike i plesnu i umjetničku scenu.

Za vrijeme izvedbe My Way jedan plesač oblači bijelu haljinu izravno citirajući Café Müller Pine Bausch.

O č ito je da je iz plesne motivike Pine Bausch preuzeto i ponavljanje plesnih sekvenci kojima se upu ć uje (ali č eš ć e ne) da bi upravo sekvence koje se ponavljaju gledatelju trebale biti najvažniji dio predstave.