zaključ (a) no; uz sve gore spomenuto, radiohead, flaming lipsi, pj harvey i beck odradili su desetljetku solidno, ali, velim, ovdje nisu tema. njih navlačim iz onih pradavnih vremena prije masovnog resetiranja kad sam valjda i sam bio bolji. ili možda to nije najbolji termin, možda je primjerenije reći da sam bio podatniji. netko je spomenuo zasićenje? zasićen jesam, sigurno. nekako je to očekivano i normalno. nakon zamalo i 20 godinica u muzičkoj pornoindustriji prag fascinacije postaje visok, a tolerancije nizak; stvari se, naime, ciklički ponavljaju već eonima. cikla po cikla recikla. klinci se uvijek i isponova trude otkrivati toplane jer im nasušno trebaju za otkrivanje tople vode. starkelje se, jer drugačije ne mogu, kupaju u cinizmu. oni treći, oni ni vrit ni mimo staromladi i mladostari, očekivano, ne žele potpisati kapitulaciju i ti su mi, priznajem, najsimpatičniji. neki samo deklarativno kužeći novu klinčadiju čuvaju svoje debele guzice u sedlu brzogoreće sadašnjosti, a neki boreći se sa svojim avetinjama ne prežu od pogibelji i izopćenja iz terora teeny showbizz svijeta. sve je to ljudski. pa na koncu nek radi tko kako zna, može i voli. ja se, na sreću i nesreću istovremeno, moram baviti sobom i ne tražim ni pusu ni ispriku u vanjskom svijetu. mada, svakoj ribici je lakše kad je u bazenu temperirana voda i svako malo te s vrha šopaju finom klopom. ipak, to što se u startu čini lakšim, vrlo se rijetko u konačnici pokazuje i boljim. zato nema kukanja, na posao. ovo zvuči skoro ko predsjednički kandidat. dosta sranja, bok