Runjanin je kao kadet služio u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini, pod zapovjedništvom pukovnika Josipa Jelačića, te se zato smatra da je popijevka tamo skladana.

Runjanin nije imao formalno glazbeno obrazovanje, a 1848. je bio kadet u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini.

Nakon toga, 1745. postao je potpukovnikom u 32. linijskoj pješačkoj pukovniji Forgách, s kojom je tijekom Rata za austrijsko naslijeđe (1740. - 1748.) uspješno ratovao u Italiji.

Od 1876. pohađa Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu, te nakon završetka iste 1879. godine sa činom poručnika služi u 52. pješačkoj pukovniji.

Nakon toga kratko služi u 49. pješačkoj pukovniji, da bi u studenom 1894. bio unaprijeđen u čin bojnika.

Istodobno je premješten u stožer 8. pješačke divizije sa sjedištem u Innsbrucku u kojem služi do 1898. kad postaje zapovjednikom bojne u 85. pješačkoj pukovniji.

Specijalistička vojna obuka u Pješačkoj pukovniji bit će provedena u vojarni Dračice Đakovo i na vojnom poligonu " Gašinci ".

Vojni obveznici zadarskog kraja služili su i u drugim Austro-Ugarskim vojnim postrojbama, primjerice dosta ih je bilo u 37. dubrovačkoj pješačkoj pukovniji te u 4. bosanskohercegovačkoj pukovniji.

Godine 1879. unaprijeđen je u satnika, dok od 1883. služi u 17. pješačkoj pukovniji u kojoj je na dužnosti do 1886. kada je ponovno premješten u Glavni stožer.

U svibnju 1887. promaknut je u bojnika, dok od 1890. služi u 7. pješačkoj pukovniji i to do 1891. kada ponovno služi u Glavnom stožeru.

Već s 23 godine bio je vojni kapelnik u pješačkoj pukovniji br. 45 baruna Mayera von Heldensfelda.

Nakon neuspjeha, napušta sveučilište i priključuje se 111. - oj pješačkoj pukovniji kao časnički kadet, u veljači 1910. god.

Iz MORH javljaju da je u Pješačkoj pukovniji Đakovo, u ponedjeljak, 3. lipnja 2013., počela je specijalistička obuka kandidata za prijem u djelatnu vojnu službu na vojničke dužnosti roda pješaštva i oklopništva.

Kadetskim časničkim zamjenikom u C. kr. pješačkoj pukovniji br. 78. u Osijeku postao je 1892. Sljedeće godine je premješten u Kraljevsko mađarsku domobransku pješačku pukovniju br. 27 gdje je 1894. unaprijeđen za poručnika.

Tijekom 1897. imenovan je natporučnikom u domobransko pješačkoj pukovniji br. 10 u Miškolcu.

Od 30. studenog 1901. do 30. studenog 1902. služi vojni rok u 73. pješačkoj pukovniji brigade Lombardija.

Godine 1847. služio je kao kadet u 10. Banskoj graničarskoj pješačkoj pukovniji, pod zapovjedništvom pukovnika Josipa Jelačića, koji je primjerice rođen u Petrovaradinu.

Nakon završetka gimnazije u Raabu, u travnju 1890. sa činom poručnika služi u 1. pješačkoj pukovniji, te nakon toga u 72. pješačkoj pukovniji.

Naime, rođen je u Zagrebu kao sin potpukovnika i viteza Reda Marije Terezije Adama Franje Burića, koji je umro 1803. Slijedeći očev primjer, i Ivan Vilim se odlučio za vojnu službu te postao 1809. kadet u 62. linijskoj pješačkoj pukovniji Franje Jelačića.

Od toga njih oko 5.500 je služilo u 369. pojačanoj pješačkoj pukovniji, a oko 1.300 u Lako prevoznom zdrugu.

Od 1958. do 1960. bio je u vojsci, u pješačkoj pukovniji iz Durhama.

Takve sankcije njima koriste, jer 150 ljudi ostaje o Grčkoj gdje se osniva (10. rujna 1916) Jugoslavenski odred, na čelu sa kapetanom Robert de Serouxom, a koji se kasnije priključuje 250, pješačkoj pukovniji.

Prva je svakako o Hrvatskoj legiji, odnosno 369. pojačanoj (hrvatskoj) pješačkoj pukovniji na Istočnom bojištu, koja se ondje, sve do Staljingrada, borila pod njemačkim zapovjedništvom.

Godina nastanka nije utvrđena, no najčešće se navodi 1848. Nije, također, neosporno poznat autor napjeva, a prema tradiciji iz druge polovice 19. stoljeća pripisuje se glazbenom amateru Josipu Runjaninu (1821 - 1878), u pretpostavljeno vrijeme nastanka popijevke kadetu u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini, pa se Glina uobičajeno označava kao mjesto nastanka popijevke.

Još kao šesnaestogodišnjak u jednoj je francuskoj pješačkoj pukovniji imao čin pukovnika, a kasnije je prešao u topništvo.

Potom je 1. srpnja 1847. promaknut u čin satnika-poručnika u 12. njemačko-banatskoj krajiškoj pješačkoj pukovniji, pa 1. travnja 1848. premješten u 2. bansku krajišku pješačku pukovniju, a 30. lipnja iste godine postavljen je u stožer hrvatskoga bana, podmaršala Josipa Jelačića.

Na prvim karakteristikama na poleđini stoji i da je od 5. svibnja do 25. listopada 1941. bio u 2. pješačkoj pukovniji.

Nakon toga služi u stožeru II. korpusa kojim je tada zapovijedao nadvojvoda Eugen, te kratko u 34. pješačkoj pukovniji.

Vojna karijera u Habsburškoj monarhiji bila mu je sjajna; počeo je službu kao zastavnik u pješačkoj pukovniji, brzo je napredovao u mirnodopsko i ratno vrijeme, u ljeto 1848. postaje pukovnik i zapovjednik 37. pješačke pukovnije u Lavovu, sastavljenom većinom od Mađara; s njom opsjeda i osvaja Veneciju te slama talijansku protutaustrijsku pobunu krajem godine.

Zapovjednik Središta pukovnik Robert Krnčević, u prigodnom oproštajnom govoru, zaželio je prvom naraštaju dragovoljnih ročnika uspješnu Specijalističku vojnu obuku, koju će nastaviti u Pješačkoj pukovniji u Đakovu.