I onda uzmem sladoled, ali ne jedem ga odmah, prvo malo pjevušim.

I ja pjevušim.

Ja ne pjevušim. Pjevušiš.

"Shvaćam da pjevušim tiho,... ..ne uz glazbu, nego nešto drugo. "

Katkada i pjevušim

Ne čujete me kako pjevušim o milijunima neistinitih laži O vremenu koje je prošlo koje je sada gotovo

Ne mogu pogoditi ako ne pjevušim.

Da, a ja više ne pjevušim kad bacam.

Ne pjevušim.

Kad poludim, ponekad čak i pjevušim.

A ja sam se nadao da ću te zateći za grnčarski kotačem kako bih mogao da te zagrlim i pjevušim ti pjesmu iz "Pušteni s lanca".

Ja pjevušim.

Hoćeš da pjevušim?

Ali vidite, prati me taj osjećaj da kada se smijem, čitam knjigu ili pjevušim melodiju, da to znači da sam ga zaboravila.

Dok se vozim, uvijek pjevušim. Tu smo samo ja i moj motocikl, i uživam u tome. Ne razmišljam ni o čemu drugom.

Kuckam i pjevušim kad mi je dosadno.