Danas vozim s posla, zajedno s Leningrad Cowboysima pjevušim« Jupiter Calling », razmišljam o ručku i ostalim tričarijama i onda mi ispred auta naleti gomila zakrabuljenih polupijanih spodoba maštovito odjevenih u kojekakve cigane, gusare, transvestite i bogtepitaj koje sve likove ne...

I tako ja sidin u autu (i dalje pjevušim« Jupiter Calling »), čekam da ovi prođu preko ceste i mislim se zašto to maškaravanje mene apsolutno nikad nije privlačilo.

Dobro jutro svitu moj.. evo mene živa, zdrava i umorna.. Ali tu sam.. Ko za vraga jutros dolazim u firmu naravno ja prva ne da se hvalim ali tako je.. Svaki dan ostavljam vanjsko svitlo da gori.. Jutros dolazim sve u mraku.. Najprije sam svima po spisku ebala njih i njihovu škrtost.. Kako do ureda trebam otvorit tri brave računajući i uredsku dok sam nagodila ključ u prvu još je bilo žuganja.. Moji ključevi imaju recke.. jednu, dvi, tri eto lipo s ključem na brus i označeno da valja.. Upalim prvo svjetlo nema ništa... naglas se ispričam svima koje sam slala tamo di ne triba.. otvorim druga vrata.. krenem na drugo svjetlo ništa.. E sada sam skontala nema struje.. Koji je vrag.. Otvorila sam konačno i treća vrata ušla u ured.. mobitelom pronašla šteliku u obliku jaja ostalu od Uskrsa.. Hvala mojoj dragoj Niki koja je otišla u mirovinu ali me je u ovom trenutku spasila.. Sjetila sam se baterija za radio.. Upalila kad tamo moji obožavani Klapa Iskon i Još te ne mogu pristat volit.. Nazvala sam kolegu mobitel mu isključen.. Ajde dobro kontam ide zajedno s ženom na posa pa da nisu štagod jutros uhvatili radit.. Zornjak i tako to.. S mobitelom sam osvitlila put do čajne, navisila vodu za kavu i čaj.. Osvježila prostorije.. Romantika za pet.. Vani bura.. pomična vrata se ljuljaju i škripe.. Benti miša maloga.. Ali mene ništa nije stra.. Navikla sam ja pješke po mraku, isključim se od zvukova u sebi nešto pjevušim srce treperi ali gazim ja.. zašto bi mi jutros bilo drugačije.. samo mi je bilo ža šta ne mogu obaviti svoj jutarnji ritual koji uključuje kompjuter i javljanje vama.. Ali opet dobro dobila sam ideju za post.. Jučer me nije bilo do vas nije me bilo ni na poslu.. a cili dan ni doma.. Bila sam kod matere i izvršila pituravanja.. Eto staričice moja.. sve je piturano.. stavi tepih i upali šporet.. Neka vatra pucketa.. Neka drva mirišu.. Neka uštipaka i pečenog kruga.. Ma neka sve lipote koju stari mirisi donose.. A ja ću slijedeći put uzeti jednu od starih svića petrolejku neka mi se nađe u uredu.. jer i u modernom dobu bez petrolejke ništa.. Kad sam mogla do kraja osmog razreda učiti pri njoj mogu i sada bar kavu skuhati..

NEK SU SNOVI NEKI DAVNI ŠKATULA JE MOJA NJU MI NE DIRAJTE davno je davno bilo to kad u ljubav vjerovali mi smo samo simpatija u nama uvijek živi to znamo ti i ja i ovaj kamen sivi samo simpatija dugo se dugo pamti ne prođe nikad ne vrijedi nikad samo simpatija Lomi grane vitru moj.. puši ali snove ne diraj snovi su moji njih mi ne ruši kad u tihom jutru misli moje krenu osmijeh obasja lice moje svi vide neku drugu ženu pitam se.. zar tako malo u životu triba samo malo nježnosti, topline, lipa rič dodir nježan i blag da vam srce toplina ispuni dušu lipota takne da se tuga iz oka makne da obriše suzu i kamen lagano zadrhti plakala bi i tvrda stina kad u pogledu ljubavi ima ćutin se lipo.. ćutin se sritno i ja lagano pjevušim davno je davno bilo to kad u ljubav vjerovali mi smo

Kad ih uspavljujem, pjevušim im moju pjesmu Zora je kaže sretna baka.

Neosvojiva dolazi na večeru, a ja u nekom crnom dedlajnu, pa radim za petoricu, trčim na plac, depiliram se i pjevušim dok kuham.

Leptiriću šarenčiću dođi malo amo pjevušim dok mi se prda veša oko vrata i stišće svoje ručice da zamalo ostajem bez daha.

Ide Jacques, ja pjevušim (tj. malo pjevušim, malo buljim u one cure lijevo i desno, mislim - kakvi su ono strukići wow). 4 Asa, ja već ko na igranci u osmom razredu (da, da, TO se zvalo igranka, jer je to organizirala učiteljica tj. drugarica Žarka, koja je rekla da je to igranka i amen) kad su pitomci iz obližnje vojne gimnazije svirali i pjevali Zovu nas ulice ili Igra rokenrol cela Jugoslavija, a mi zagrljeni skakali, akavci s akavcima, bekavci s bekavcima itd.

Slušam muziku i pjevušim.... volim malu beštiju....

Ima neko vrijeme kako zvono crkve naše male župe Sv. Maksimilijana Kolbea odzvoni poznate taktove koje usput nesvjesno pjevušim.

Prva je ona osjećajna, starogradska, šta se pivala uz lomljenje čaša: " Sjećaš li se moja draga, kada si me napuštala, na nebu je zvijezda sjala, a ti si mi nešto srala. " A druga je poprilično nevesela i glasi: " Sabor je zatvoren, a Milene nema. " I dok tako naizmjenično pjevušim te dvi prigodne pisme, zaustavlja me dežurni policajac, traži legitimaciju, provlači me kroz detektor metala, a onda me zaustavlja i govori da ne mogu s ton pismon o Saboru i Mileni uć unutra, jer da ja to pivan nekako previše metalnin glasom.

Zanimljiva mi je i pjesma predstavnica Moldove jer je već duže vrijeme pjevušim, a Rumunjska ima vrlo zabavnu pjesmu.

Skoro pjevušim jer jesenje sunce grije, lišće opada, ptice odletjele.

Ja sam velika curica i ja volim sama ići kući u gluho doba, ne trebam tjelohranitelja, ne trebam prijevoz, ne trebam društvo, imam muziku u svojim koracima i pjevušim duet sa pticama s Bundeka... i obično su ta moja druženja same sa sobom nezamjenjiva... ali kada u glavi odzvanja ova stvar... s njegove gitare... onda bi svako druženje same sa sobom zamjenila za gladovanje u Nigeriji.

drugi dan, nakon sna s Borisom išla sam u Konzum. pjevušim si ja nešto. lunjam, tražim, nalazim i odem do blagajne. tu stojim u redu i čekam. vidim da me netko gleda. znate ono 6. čulo pomoću kojeg osjetimo poglede. skužim dečka na T mobile štandu. smeđe oči gledaju u moje, zelene. maknem pogled i onda skužim: hej, ja ne sanjam, u Konzumu sam, stojim u redu na blagajni.. a. to.. to je... (vračam pogled) da, to je Boris. da, fakat je. (uftiga ok, moram se smirit. noge mi se malo tresu. ma ništa bitno.. hoću li doći do njega? kaj da mu kažem? kak da upadnem? možda on meni nekaj kaže? ili ne.. ma on ionako voli starije, a ja jesam starija, ali izgledam mlađe. kako sad? kaj da napravim... ok, idem platiti teti.. pa ću onda..) " izvolite " (.. zbrisat brzinom munje u smjeru prolaza prema autu.) u garaži već mislim o tome kako sam stvarno pizdek i kako nisam za tu komunikaciju sa celebrityima. (ili skoro celebrityima) fakat sam kukavica.

Čulo dijete da komponiram tu pjesmu i pjevušim.

I dalje pjevušim po cijeli dan, ali pazim da ne dopre do nikoga.

ne mogu virovati da su još ovi moji mrki, negativnost leti zrakom, štono se kaže " možeš je nožem rezati ", pokušavaju me " ugušiti ", ali ne dam se ja. dok oni svi cvokoću, jer stvarno je ledeno, jos ledenije nego jutros, ja pjevušim da me se čuje: upeklo je sunce, dan je ko stvoren za plažu...

Kenny G lagano saksofonira Yesterday, pjevušim.

Idem ja i tako pjevušim po onom zvizdanu, vratio se opet na djevojke u ljetnim haljinama kad odjednom ispred mene se ukaza djevojka u crnoj ljetnoj haljinici i to najljepša djevojka koju sam ja u svom životu vidio.

Kako je ovo studentski grad ima dosta izbora za izlaske, od rocka, do r b, metala, ali što je meni malo čudno slabo se može čuti mađarska glazba, jedino često možete čuti na vrhuncu večeri (kad su već skoro svi pod gasom) pjesmu o Veszpremu, koju svi, ali baš svi pjevaju, pa je tako i ja pomalo pjevušim.

Polako usnim dok u sebi pjevušim: za nas se noćas rodi...

Je suis tres bien. pjevušiM po stanu.

Svijet počinje dobivati boje, Dan je otjerao sanje, pjevušim nešto, al ' ne znam što je, o, da samo znate kakvo je to sranje

I pjevušim dok pogledom brojim automobile parkirane lijevo, na pločniku i u glavi vrtim koliko kilometara ima do najbliže plaže na Jadranu.

Pospremam ja sobu, slušam neku glazbu, pjevušim. (Naravno internet sam ostavila uključen i msn.) Kad odjednom, iz zvučnika se prodere onaj zvuk od msn-a kad dobiješ poruku...

Sastavila mi je listu pjesama koje svakodnevno pjevušim - izjavio je Drago, čije se dosadašnje pjevačko iskustvo svodi na pjevanje u osnovnoškolskom zboru.

I glazbeni ukus nekako se modificirao, pa sve češće pjevušim " Kad Anine noge gaze... ".

Nije mi bilo jasno otkuda mi se baš ta pjesma danas zakvačila sve dok negdje predvečer nisam skužio da ja pjevušim malo izmijenjeni tekst: " Oh, it ' s lying time again... ".

Puštam s laptopa, na mixetici, ponekad se dohvatim i mikrofona, pa onako malo pjevušim ili čak repam, hahaha.