Ne tugujte, ne plačite Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona.

On je i sad znao plakati; ali on plakaše od zanosa za svojim otkrićima, od čara frazeološkog i raskoši misaone, kad bi razgovorima zabrodio po kaljuži, kojoj nadjevaše ime psiha.

Prvi sačuvan trag u kojem je zabilježeno ime« Ukrajina »datira iz 1187. godine, kada u Kijevskom ljetopisu autor piše o smrti perejaslavskoga kneza:« I plakaše za njim svi Perejaslavci a zbog njeg se i Ukrajina u crno obavije ».

Napokon kleknu, sklopiv ruke, pred Bogorodicu, i moljaše svom dušom, i plakaše svim srcem.

To plakaše jezero samo jer nije htjelo pripadati nijednom zlom stvoru ni nestvoru, pa bio on i najzačaranijeg obličja.

Onako po dvojicu, po trojicu očinjeg ti vida, i rasplaka se junak, i plakaše sve do zore.

Uz nju opazi Marta mladoga Milića gdje Sofiji ponizno govori, a pred njom plakaše šuteći Jana, kći slijepca Jurka iz Brdovca.

A Gubec pokri lice rukama i zaplače, plakaše kao ljuta godina klečeći kraj mrtvog junaka.

Sofija plakaše. Pozdravite ga, neka se čuva, i recite mu, ako se sastanete, da smo se mi smirili govorio mi njegov otac.

Majstorica Reza plakaše s kćerju po više dana, a stari Bono ionako od starosti obnemogao, ushukao bi se vazda gledeć tu gorku žalost u svojoj kući.

- Da, da - plakaše Mara - ljudi su nam to napravili, zli ljudi, jer im je naše sreće žao.

Gosp. kapetan plakaše više nego Jelka i ja.

Kako s Prpom plakaše i jaukaše čitav puk kršćanski, a Gospino srce od srca milostivo, to se i ona rasplaka i krvavim se znojem oznoji.

Kad je ona odlazila, plakaše dugo za njom.

Razmišljajuć kužna silu od pomora Sicilija tužna plakaše kod mora: " Ah, ja li sam, koju tri nadmorske gore i kraljicu svoju kružeć štuje more " Zacvilivši skine krunu s glave svoje: " Idi, kruno, gine sad kraljestvo moje

Kad bi se pojavila kakova pošasna bolest, sakrivaše se, a kad bi bio bolestan, plakaše od straha da ne umre.

Od njih se dvojice jedan ljudomore Hektora sjeti I tužno plakaše savit Ahileju pred noge divnom, A svog sad plakaše oca Ahilej, a sad Patròkla Plakaše, te se plač njihov po čitavu šatoru dizo.

Istoga dana poslije podne plakaše Elvira gorko, slušajući oca si i brata, gdje se pravdaju i psuju u bližnjoj sobi.

" Sav narod plakaše slušajući riječi Zakona " povijesno se odnosi na mješovite ženidbe Židova sa strankinjama koje nisu mogle odgajati djecu u monoteističkoj religiji.

- Lucijo, moja slatka Lucijo - plakaše joj mati ne otirući suza što su joj obilno tekle niz lice.

Ivanović toga i nije čuo, on i nad sobom i nad mrtvim jedinčetom plakaše u sav glas, pa onako plačući gladio je djetetu ruke, lice, kosu, ljubio mu čelo.

On joj pruži ruku, a ona klekne i nasloni goruće lice na tu ruku i plakaše.

- Oh, da, da, tvoja - plakaše djevojka od radosti, privinuv se jače njegovu srcu - nema te sile da me otkine od srca tvoga.

Druže - plakaše kroz strah žena - bez tebe da ostanem - bez tebe, živote moj, ja, sinja kukavica.

8 I sav dom Josefov i braća njegova i dom oca njegovog; samo djecu svoju i ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji Gošen. 9 I pođe s njim kola i konjanika toliko da bijaše vojska vrlo velika. 10 A kad dođoše na gumno Atadovo, koje je s one strane Jordana, plakaše ondje mnogo i vrlo tužno; i Josef učini žalost za ocem svojim sedam dana. 11 A ljudi iz one zemlje, Kaananci, kad vidješe plač na gumnu Atadovom, rekoše: U velikoj su žalosti Egipćani.

A u isto doba noći, u jednoj sobi partera velike kupališne zgrade u Krapinskim toplicama plakaše u krevetu Marija Bratićka.

Sin plakaše, a mati se zagledala podbočenih ruku, i očima u kojima je bila sva bol, sva sućut i sve hipom razorene nade, uprtima u visoko, bijelo i glatko čelo svoga djeteta.

Majka plakaše, plakaše sestra, plakah - sablje mi - i ja.

11. Marija je pak plačući stajala napolju kod Groba; i kako plakaše, ona se opet sagnu i pogleda unutar Groba, pa vide dva anđela u belim haljinama, jednog kod Njegove glave a drugog kraj nogu, onde gde bejaše položeno Isusovo telo.

1 Tada Josef pade na lice ocu svom, i plaka nad njim ljubeći ga. 2 I zapovijedi Josef slugama svojim liječnicima da balzamiraju oca njegovog; i liječnici balzamiraše Israela. 3 I navrši mu se četrdeset dana, jer toliko dana treba za balzamiranje; i plakaše za njim Egipćani sedamdeset dana. 4 A kad prođoše žalosni dani, reče Josef domašnjima Faraonovim govoreći: Ako sam našao milost pred vama, govorite Faraonu i recite: 5 Otac me je moj zakleo govoreći: Evo, ja ću uskoro umrijeti; u grobu mom, koji iskopah u zemlji kaananskoj, ondje me sahrani.