Petra, da je takva praksa pokazala korisno poštovanje za Apostolove nasljednike, kojima su nudili skupocjene poklone i zemljišne posjede. Papa Grgur (590 - 604), obećao je kraljici Brunhildi oproštenje grijeha riječima: Blaženi Petar, Princ svih apostola učiniće da se pojaviš pročišćena od svih mrlja pred vječnim Sudijom (Sv. Grgur, Pisma), čim je poklonila papi što je od nje tražio, tj.. novac i zemlju. No on je išao čak i dalje pa je poslao plemiću Dinamiusu jedan križ koji je sadržavao osjećaji lanaca sv. Petra, rekavši mu da nosi križ oko vrata što je kao da nosi same lance sv. Petra, lance kojima je on bio okovan i koji će ga osloboditi svih grijeha.

Ako vam je dijete na grbači, jednostavno ga predate plemiću za taoca.

Riječ je o siromašnom plemiću Čičikovu koji dolazi u grad N. N. s idejom da se obogati kupujući " mrtve duše " i tako postane veleposjednik.

Pema legendi u Ogulinu je u 16. stoljeću živjela mlada djevojka Đula koju su roditelji obećali starijem plemiću, ali ona se za vrijeme bitaka protiv Turaka na prvi pogled zaljubila u mladog krajiškog kapetana Milana Juraića, koji je branio frankopansku utvrdu u Tounju.

Rakotulski ciklus legenda o sv. Nikoli koji završava najpoznatijom legendom koja pripovijeda kako je svetac pomogao nekom plemiću koji je ostao bez novaca.

Selo je dobilo ime ili po toj utvrdi ili po plemiću Shaggu.

KOMULOVIĆA PUT - po toponimu Komulova glavica između Glavičina i Kopilice, po Aleksandru Komuloviću (XVI. st.), splitskom plemiću, diplomatu i piscu.

Iza smrti Nikole Čupora dao je kralj Matija Korvin polovicu imanja Korođ plemiću Ivanu Pongracu.

Ne damo im Brisela da vide, Sve Drašković pred njima da ide. " Ozari se bane Jeremiću: " Hrabri Tomo i mudri plemiću, Odlučnosti tvojoj se radujem, Patriotski snažno zahvaljujem. " Ohrabri se od apsana tiću, Silni junak Mlađane Dinkiću: " Novi vožde, Tomo Nikoliću, Ja sam protiv, al ' te podržavam, Kao kurva ja se održavam, Nudim ti se za prvog vazala, Miško Delta naša je centrala. " Knez Vojislav obrve sastavi, Neće da se rasprava nastavi: " Jedva, braćo, sada uspijevam Da od sreće snažno ne zapjevam, Niko ne zna šta smo odlučili, Ni kud smo se noćas uputili, Al ' je sloga naša najvažnija, Samo tako brani se Srbija. " Sabljom manu sluga Golubane, Iz čačanska Velja teretane: " Koštunice, kneže i jarane, Srpsku vojsku na Kosovo krećeš, Zar i mene ti povesti nećeš, Sa mnom ide vitezova trista, Sa njima je i Džo bagerista.

Funtana se nekada davno zvala Fontana Georgiana što se može vidjeti u investiturama biskupa Pacea da Vedano koji je Funtanu dao u zakup plemiću Andrei Dandolu Veneti.

Središte Krapnja čine male kamene kuće koje čine splet uskih kamenih uličica.Ako pogledamo malo dalje u povijest, možemo primjetiti kako je otok Krapanj nekada davno pripadao šibenskom Kaptolu, koji ga je 1436. godine prodao Tomi Juriću, poznatom kao šibenskom plemiću.

Junaci su tih priča često obične, čak ispodprosječno pametne mlade osobe; katkad je riječ o plemiću koji se treba dokazati ili pak o najmlađem i najnevinijem od trojice braće, no obdarenom vedrim optimizmom kao plaštem koji ga zakriljuje od nevolja.

Skupio sam ih i odveo plemiću Miliću u gori pod Okićem.

Njegova, iz korijena nova učenja ubrzo su Ga dovela do Njegova zatvaranja, a javno je pogubljen 1850. Prije Svog smaknuća, Báb je sva svoja pera i Spise poslao jednom od Svojih sljedbenika, mladom plemiću poznatom kao Bahá ' u ' lláh (Slava Božja).

Milutinić upravljao svetištem 1540. »Zanimljiv se događaj iz toga razdoblja zbio plemiću Kvirinu Luki Desantiću, o čemu u narodu postoji legenda.

Roditelju su, kako je bio običaj tadašnjeg vremena, obećali Zulejku starijem plemiću za ženu.

Joso ševrdaše duže vremena gradskim klancima, uličicama, pripovijedajući i hihotajući o Mariji, o plemiću, o dolcu u gori i o puškama.

U tom je trenutku slobodni i kraljevski grad Varaždin postao feudalni posjed, a Varaždinci koji su do tog trenutka imali slobodu kreiranja vlastite komunalne politike podvrgnuti su plemiću koji možda nikada nije ni bio u gradu.

To se da zaključiti iz činjenice, kako je nekome međimurskom plemiću Pavelu nanio mnogo osobne štete, iskopavši mu u svađi oba oka. te ovaj posta vrlo velikim invalidom.

Oni čitavu knežiju najradije daju u kratkoročne zakupe sad jednom, sad drugom plemiću, u čije ime posjedom upravljaju kapetani, a Habsburzi (i) tim novcem financiraju svoj uspon na carsko prijestolje.

Umro je dvije godine poslije i pokopan je u istoj stolnici u kamenom lijesu s latinskim natpisom: »Ivanu Lučiću Štafiliću, plemiću trogirskom, vrlo zaslužnom šibenskom biskupu, koji je na biskupskoj časti dostojno zamijenio ujaka biskupa Ivana Štafilića i časno umro navršivši šest petoljeća biskupovanja, godine spasenja 1557, a svoje 60. pobrinu se postaviti brat Stjepan.« Tako se Trogirani i Šibenčani mogu pohvaliti da su imali sugrađane/biskupe: ujaka koji je krstio i razvodio europske vladare i nećaka koji je dovršio i posvetio najljepšu dalmatinsku katedralu

Zapravo, Drinkalotova mržnja prema Francuzima (i frankofoniji uopće) bila je postojanija i čak malo veća (što nije bilo lako nadmašiti) od razine alkohola u njegovoj krvi često je isticao da bi svakog od tih šampanj-hmeljofoba najrađe stavio na lomaču pa da onda vidi kako li će hihotati:« U-la-la »Na žalost, povijest prema zanimljivim, ali manje poznatim likovima poput Sir Drinkalota pokazuje zavidan smisao za ironiju u Francuskoj je u razdoblju rokokoa zabilježen rekordan broj« U-la-la »hihota po plemiću, a sve bez engleske nazočnosti i lomača.

Djelo je posvetio labinskom plemiću Tranquillu Negriju, pjesniku i vojskovođi koji se istaknuo u Uskočkom ratu ratujući na mletačkoj strani.

Izgleda da to dobro nije pripadalo nijednom plemiću nego izravno kralju koji ga je darivao i prije drugima (Vidu Vučiniću), a sada rečenom Pavlu.

Jedan jedini put htjede reći nešto glasno: kada se govoraše o bogatoj, staroj baronici Bonati koja kupi imanje u Slavoniji svom ljubavniku, mladom i krasnom plemiću Željeskoviću.

Godine 1859. zbirku su Pellegrinijevi prodali za 4 200 fiorina plemiću Pietru Cernazaju u Udinama, a naknadno je poklonjena Sjemeništu u Udinama, koje ju je prodalo na aukciji održanoj 1900. i 1901. godine.

Stjepan Frankopan je 1566. godine podijelio starinskom plemiću Ivanu Mogoriću iz Like imanje i sela u Zadoborju koja su se nalazila u opsegu novogradske gospoštine.

Na zidinama Barbina dvorca domaćini pričaju predaju o njegovu bogatom gospodaru, dubrovačkom plemiću Barbi koji je bio silno bogat i koji je za svoju sreću bacao silne zlatnike po moru Bugovine.

Početkom 15. st. pripada bosanskom plemiću i hrvatskom banu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću.

S druge strane osmanska je vojska bila organizirana prema spahijskom sustavu, gdje sultan daje zemlju spahiji (plemiću), ali ne u trajno vlasništvo, već samo dok mu je vjeran i služi vojsku.