Nakon Zagrebačkog plesnog teatra, Nikolina je 2000. godine pokreće kazališnu skupinu Bezimeno autorsko društvo Bad co., zajedno s Goranom Sergejom Pristašem, Ivanom Sajkom i Pravdanom Devlahovićem.

Najnovije dosege plesnog teatra, možda najjačeg programskog interesa festivala, predstavlja rad Jordija Cortésa i Damiána Munoza, " Ölelés ", nadahnut romanom Sándora Máraia " Svijeće gore do dna ".

Rekla bih da je njegovo traženje osobnog umjetničkog izraza istaknutije u autorskoj viziji i realizaciji plesnog teatra; u emociji, drami i izrazu nego u smislu inovativnosti geste i plesne sekvence.

Program Jelene Kajgo, ravnateljice Bitef Dance Company, počiva na kreativnim i estetskim potencijalima suvremenog plesnog teatra, dakle na otvorenosti i spremnosti na različite autorske poetike pa je tako i predstava Soneti pokazala tri posve različita pristupa, kako temi Shakespeareovih soneta, tako i formi, konceptu i plesnom (tjelesnom i gestualnom) instrumentariju predstave.

Posveta Pini Baush prepoznatljiva je u osnovnom, istraživačkom stavu bliskom njezinom pojmu antropološkog laboratorija i kolažu ljudskog bestijarija, kao i u nekim motivima iz njezinih predstava (poput poznate The Man I Love izvedene znakovnim jezikom), ali je ipak nekako usput prilijepljena, daleko od pravog, promišljenog i osmišljenog hommagea koji dolikuje prvoj dami europskog plesnog teatra i koji se tek mora dogoditi.

Selekcija uzima u obzir najzanimljivije predstavnike različitih strujanja na području vizualnog, muzičkog i plesnog teatra.

Dosezi domaćeg i svjetskog plesnog teatra

Kao takav on je bio intrigantan autorima predstave, koji su ga osuvremenili i na njegove teze replicirali jezikom plesnog teatra.

Otelovski, karakteristično tragičan zaplet, tretiran pročišćenim sredstvima plesnog teatra, apostrofira strast, učitavajući istodobno i neke novovremenske simbole.

Ovaj put u opernoj izvedbi Narodnog pozorišta iz Sarajeva. Muca copatarica predstava je Plesnog teatra iz Ljubljane, a u sklopu plesnog programa nastupit će i Hrvatski institut za pokret i ples iz Zagreba s predstavom Ništa nije krivo.

Za mene je ona pojam plesnog teatra.

Kako je došlo do toga da praizvedbu monodrame na Brijunima postavi Lenka Udovi č ki, nije mi baš jasno, ali prili č no sam sigurna da je rije č o tekstu koji bi relativno uspješnu kazališnu realizaciju mogao na ć i možda u nekom obliku postdramskog ili plesnog teatra, gdje bi verbalni element bio sveden na minimum, a korištenje tekstom zanemarivo, i gdje bi se rabili samo osnovni motivi i osnovna ideja.

Zanimljiva su i ostvarenja plesnog teatra Rubikon, a osebujni profil ostvaruju i Scenska radionica Porat, osobito u dječjim mjuziklima, te Otvorena scena Belvedere, amatersko kazalište s repertoarnom upornošću.

Ili ipak od autora, Lea Mujića, te Thomasa Mike (likovnost) i Anite Andreis (glazba) koji su nesumnjivo ostvarili impresivno djelo poetskog plesnog teatra?

Prema njezinoj bajci Kućica iz 1993. godine, ostvaren je balet u izvedbi Plesnog teatra Hrvatske glazbene mladeži iz Splita.

I otkriva nove stvarnosti i nove dimenzije plesnog teatra.

Kao treće: uvođenje djece u široki spektar glumačkoga izraza koji ne staje samo na narativnosti, već se razigrava i na način fizičkog i plesnog teatra.

Duete povezuju grupne scene poput nasmiješenih revijalnih prolaza i to mogući ozbiljni oblik plesnog teatra u startu pretvara u neki miješani lakši žanr karakterističan za estradno poimanje kazališta.

Kako se smjena ravnatelja dešavala u situaciji sukoba i za javnost prilično zbunjujućim uvjetima mislim da je u redu ovdje, kao uvod u novo razdoblje Baleta podvući crtu iza devet Zurovčevih godina tijekom kojih je uspostavljen odličan ansambl koji je sa stavom nosio i branio njegovu poetiku ekspresivnog plesnog teatra.

Danas se u gradu sve više otvaraju razni plesni studiji, ali jedan od najstarijih je baletni studij Plesnog teatra Hrvatske glazbene mladeži.

Tjedan je završio 30. svibnja u Tvornici, nastupom kultnog autora plesnog teatra, Josefa Nadja.

U Zagrebu smo ih prvi put vidjeli 2006. na Tjednu suvremenog plesa u predstavi Le Jardin, i odmah je bilo jasno da su drugačiji u istraživanju i pomicanju granica plesačke vještine i poimanju plesnog teatra; vještine kojoj nije svrha spektakularna virtuoznost i akrobacija nego tjelesnim rješenjem pomaknuti pokret u smjeru nevjerojatnog i nadrealnog.

Tako treba zaključiti prema završnom baletnom koncertu Plesnog teatra Hrvatske glazbene mladeži Split, na kojem je nastupilo nekih osamdesetak djevojčica i djevojaka, svrstanih u nekoliko dobnih skupina.

Plesači homogeno grade i pune tkivo plesnog teatra: Jozef K. (Andrej Köteles) je tek malo distanciran, ali zapravo beznadno dio sistema i (Kafkinog) svijeta koji ga okružuje, svijeta načetog trojicom agenata i podržanog zborom poslušnog ženskog osoblja, u kojem susreće umornu gospođica Bürstner (Cristina Lukanec), napasnu Leni (Camila Izabel Moreira), boležljivog advokata u šlafroku (Valeri Rasskazov), slikara Titorellija (Ludwig Jerkander) stiješnjenog u maloj sobici, prestrašenog Blocka (Vitali Klok) i fatalnog svećenika u halji (Roberto Pereira Barbosa Jr.).

Bojić je dosad sudjelovao u nizu uspješnih projekata: bio je umjetnički voditelj Festivala doživljaja, sudionik međunarodne konferencije o kreativnoj industriji u Glasgowu, te šangajske konferencije o utjecaju virtualnog svijeta na gradove budućnosti, a kao autor scenografije surađivao je u predstavama alžirskog plesnog teatra s kojima su gostovali u Tunisu, Maroku, Palestini, Jordanu i Francuskoj.

Lukinu priču potvrđuju i tri " veteranke " Plesnog teatra Blanka Galić, Ana Reić i Ivana Curač.

Ana i Ivana su došle koju godinu nakon osnivanja Plesnog teatra, ali su mu sve ove godine ostale vjerne, unatoč obvezama što ih nose fakultet, posao, novozasnovane obitelji...

A što se tiče dvadesetogodišnje suradnje Čiće i Luke, te rezultata Plesnog teatra, sve se može složiti u jednu rečenicu: U pitanju su amateri s profesionalnim obvezama.

A bilo je tamo dvadeset osam predstava iz cijeloga svijeta i dvadeset pet ponajboljih domaćih ostvarenja, u rasponu od dječjeg i lutkarskog kazališta, preko nekoliko spektakularnih predstava na otvorenom, plesnog teatra, vrhunskog europskog mainstreama pa do najhrabrijih i najbizarnijih kazališnih eksperimenata.

Godine 2003. Sadowski je u Krakovu pokrenuo novi umjetnički ansambl a a a (art, action and atraction), koji u užem smislu pripada području suvremenog plesnog teatra.