niš. sad sam došla iz kazališta. bilo je lijepo. vrlo lijepo. gledala sam jednu plesnu predstavu. iako, nije bilo tako puno plesa kao inače, ali jako mi se svidjelo. slatka predstavica. o umjetnosti padanja. o ravnoteži. tako je jednostavna, a pokretom tako teška. publika je bila očarana. pogotovo klinci.. =) inače, jako volim kazalište. odrasla (u) uz njega, ali mislim da to nema bas neke veze. opušta me.... to mjesto. ispunjava. knjige, ples i kazalište. onda se mogu totalno prepustiti. otići u taj drugi svijet. (sa knjigom, u kazalištu ili plešući). predivno. onaj tko me ne razumije sad, nikad neće shvatiti. to je zaista predivno. a onda opet dođe trenutak kad se moram vratiti. u stvarnost. u realni svijet. gdje je bol. gdje nitko ne uvažava maštu, gdje nitko ne poštuje improvizaciju. gdje je pokret tako zapostavljen. gdje suze nisu kristali i gdje je tjelo samo objekt u gužvi. gdje je vrijeme najvažnije, gdje novac određuje i naređuje svima tužno je to. teško. da....