de ste je? uuu, kakav vikend... mislim, uuuuu.. ono.. od kud da počnem.. pa počnimo od četvrtka i Basela.. ono, koji sam ja huligan dođem fino na stadion prekasno, i nema mjesta nigdje, nek tam u desnom kutu sjevera di su fakin zagorci, i reko, marš, niko ne navija.neću ni ja.. i kad eto ti nadobudnog zagorca koji zna valjda 2 pjesme (taman mu se jedna potrefila) i dere se on ko kreten i okrene se, i frajer mi se zadere, kaj je, kaj ne navijaš, pjevaj.. koji si ti bojs.. a ja se okrećem okolo i gledam jel to on meni reko il kaj.. mislim, da razjasnimo, nisam ja nikakv bojs, to kaj znam otpjevat sve pjesme i koreografiju ne tnači niš, al kad mi se ta zagorčina počela trsit o, puko mi je film.. i naravno, kad je počelo poganje, ova kretenčina je mislila da se sam skaće i neki kurac je pljeskal, a uopće se ne plješće.. i frajer se opet okrene i viče meni ajde, plješći.. e tu je gotovo bilo.. rez.. prvo uopće se ne plješće, a drugo frajer nije znao za poganje.. i bam.. tak sam ga tresnul da je odletel 3 reda niže.. na mom licu se pojavio onaj evil smješak, i do mene frajer veli, bravo mali, ja bi ga već odavno bacil dole.. onda smo poslije pkješačili do trga, pa na podsused, pa doma pješke.. i naš frend narkoman više poštu nečće dobivat u poštanski sandučić.. hehhe.. petak, laganica, cugica, mb, ugodno društvo.. ma drek... išli smo pravdu utjerivat, nas troijca kretena, samo smo benzin zavozili.. onda smo Dalibor a. k. a.