U tom trenutku kad okrenem ploču ih počinjem gubiti, jer i one okrenu ploču.

Ali kad dođe do trenutka da im dokažem da sam ja pravo ono suprotno, ono muško rame na koje se mogu osloniti i koje će ih štititi i voljeti, tu se počinjem gubiti i padati u mrak.

Zadnje su mi se vrijeme počeli i podsmjehivati jer se toliko počinjem gubiti, jer im niti jedan jedini suvisli trening nisam u stanju složiti a da oni budu zadovoljni.

Počinjem gubiti nadu.Mislim, svi oko mene se razilaze, pucaju veze od 2 godine.Što sam starija, sve postaje tako komplicirano.Da, nemam dečka već kojih godinu dana, jer prošli put sam se opekla.Nisam sigurna niti da sam se pomirila s time.No, ako ipak naiđe neka dobrica, koja će me maziti i paziti, netko tko će biti vjeran, netko koga neću uhvatit s dobrom prijateljicom... No, to je već druga priča.

Ostala mi je ona i dalje super i divna i krasna i sve kao i do sad ali počinjem gubiti interes.

Tad sam skužio da se polako počinjem gubiti u prisjećanju gdje sam koga upoznao.

Molim vas da mi date neki savjet, jer imam osjećaj da počinjem gubiti snagu i da ću ovaj brak privesti kraju zbog njegova ponosa.

Ono čega se bojim jeste da počinjem gubiti vjeru i da u očajanju možda neću moći kontrolisati sebe da uradim nešto još gore a to je da se ubijem i riješim ove praznine srca i duše.

Odjednom počinjem gubiti osjećaj za okolinu oko sebe.

Područje mog interesa je postalo toliko široko i nepovezano jedno sa drugim da se ljudi fakat počinjem gubiti.

Trebala bih sad učiti hrvatski.Ali, nemrem, pa nisam ja stroj.Baš me briga, tak i tak bez učenja mogu izvući dvojku... Nadam se =) Dakle, kod mene nema ništa posebnih novosti.Baš kao što sam predvidjela, euforija zbog zaljubljenosti, lagano počinje blijedjeti.. I uskoro će postati depresija.. A, kaj ćeš.Tak to ide.Danas se ništa posebno nije među nama dogodilo, počinjem gubiti nadu.Ponekad mislim da je prema meni takav jer sam ja posebna, a ponekad mi se čini da se tako prisno ponaša sa svima.A, ne znam... Joj kak ću pobrat kuljetine sutra... Već znam.

' Moj trener Josip Tot i nakon 2 mjeseca uvodi nove oblike vježbanja, a njegov pozitivan stav me gura naprijed svaki put kada zapnem ili počinjem gubiti volju za vježbanjem.

Počinjem gubiti volju za bilo čim, smješak mi polako nestaje sa lica.

Opet počinjem gubiti želju za učenjem, ali ne mogu si pomoći... dani su sve ljepši i ja samo želim biti bezbrižna, sjediti na balkonu, gledati sunce, pjevati... jednostavno, uživati.

Kada god osjetim da počinjem gubiti svoju odlučnost, odem do Paula na hipnozu - kazala je Courtney

- Počinjem gubiti kreativnost, pamćenje i sigurnost.

I počinjem gubiti volju, rezignirana, počinjam bivati hladna.

Počinjem gubiti nadu, rekao je Batman

A Vrata, k ' o Vrata Zatvorena razdvajaju Otvorena spajaju Općenito, Za Dodirom sva Ona očajavaju Pokazuju da postoji Uvijek i Ono drugo Pred njima stojim, evo već dugo Pa čak je i Vrijeme izgubilo Smisao A ja lagano počinjem gubiti svoju Misao Dok Podsvijest, jedina zna na što čeka Da joj se pokaže Prilika neka Sad, da l ' izbliza, il ' izdaleka Svejedno je, samo ako uspije Dovesti do svoga Ispunjenja Zadovoljiti nagomilana Htijenja Koja poput Hijena u Strahu reže Primaknu se skroz, pa onda bježe Glavom bez obzira Valjda, željne konačnog Mira I Spokoja, Možda postoji Prilika pokoja Koja sve spomenuto u sebi nosi I daje ti Spoznaju o tome, što si I ko si, i što sve možeš postati Samo ako jako želiš Sretan, prije svega, ako Sreću dijeliš Radostan, ako Radost siješ Uspješan, ako uspiješ Ključem ispod Saksije Vrata Galaksije otključati Širom ih otvoriti Da svi mogu kroz njih hoditi U željenim Pravcima U svakome Smjeru Kuda god te Srce vuče I kud ' imaš Namjeru

Kroz cijelo vrijeme koje smo proveli skupa, shvatila sam da... i kad je tu, kad je potpuno moj, kad ga imam srcem, dušom i tijelom, ne znači mi to onoliko kao kad osjetim da ga počinjem gubiti.

Dani su mi se svodili na sjedenje u učionici i borbom sa vlastitim umom i skupljanjem snage i vračanjem vjere u sebe... jedan trenutak je bio dovoljan da se izgubim i da se osjećam kao da sam sama na svijetu... i da oko mene nema ničega osim praznog bijelog prostora... u kojem lagano počinjem gubiti smisao za prostor - - - bojim se pomaknuti jer ne znam... je li taj bijeli prostor stisnut čvrsto uz mene poput četiri zida... ili je negdje jako daleko i prostran i nema mu kraja... i bojala sam se pomaknuti jer nisam htjela ni jedno od toga da bude istina..

Odjednom, počinjem gubiti vid.. sve postaje crno i ponestaje mi kisika, pokušavam disati ali nemam snage, nemam odkud udisati zrak..

Dovoljno sam pametan da se maknem kada skužim da polako počinjem gubiti konce... povlačenje i pregrupiranje.

Ovdje već polako počinjem gubiti kompas, lijeva mi ruka vitla po zraku tražeći žrtvu na kojoj će iskaliti svoj pravednički gnjev, dok desna ruka baš ništa ne radi, kako i priliči desnici vatrenog ljevičara.

Inače net koristim uglavnom za igranje (CoD2) i surfanje, nije flat niti skidam neke torrente i ostalo, i počinjem gubiti živce zbog pinga i lagga

Počinjem gubiti ono najvrijednije - svoje prijateljice, koje su mi vrijednije od čistog bijelog zlata.

E pa, kad mi je to, iz meni nikada objašnjenih razloga, uskraćeno, ja polako ali sigurno počinjem gubiti ponajprije strpljenje, a uz to i volju, što za pisanjem što za komentiranjem

Problem je u tome da, ma kako veza fantastična bila, nakon nekih 2 godine, uvijek, ali uvijek, počinjem gubiti interes.

Pitam se to već dugo, jer i sama počinjem gubiti argumente protiv onih kojima su rimovani stihovi postali smješni, banalani i zastarjeli. jesu li doista? ili samo nema kvalitetne poezije?

U čemu sam ja npr. uskraćen, što zbog fizičkih granica otpornosti na alkohol, ali i toga da nakon 4 pive počinjem gubiti samonadzor, što kao kronično neopušteni control freak jednostavno psihološki teško podnosim.