Stoga mislim da neće biti naodmet ako počnemo ispočetka.

Kad se spotaknemo, samo se podignemo i počnemo ispočetka.

Ako ova blamaža donosi jedinu normalnu i logičnu stvar, a ta je da NO nabije nogom u guzicu i Balakova i Upravu i pola ovih mlatimudana i počnemo ispočetka onda je prihvaćam sa osmijehom od uha do uha

Kako često čeznemo za još jednom prilikom Da počnemo ispočetka.

Toliko puta na Njega bacimo kamen, a On nam svejedno daje priliku da počnemo ispočetka.

Da,,, u vremenima kad čovjek gubi bitku sa funkcijama i smislom svog postojanja, a konformizam vođen taštinom je mainstream religija, stvari i živa bića, pa tako i ljudi, su nam izjednačeni i time podložni trgovanju i zamjenjivi boljim, novim i pogodnijim u svakoj pruženoj prilici...... da, u tim vremenima, ovim vremenima, možemo zahvalit što nas bića na manjem stupnju svijesti i sa manje raspoložive inteligencije mogu naučiti nečemu... nečemu što možda u ovom devastiranom ljudskom postojanju nećemo nikad ni osjetit.... evolucijski 1:0 za potomke velikih gmazova i zvjeri, a mi se sa svojom 0 opako približavamo povratku u pećine naših predaka.. Al hej, ne tugovat, još neko vrijeme će nam igrice konformizma i taštine - ganjanje kuća, stanova, jahti, love, moći, ugleda, fensi odjeće, sexa, silikonskih sisa, guzica, pimpeka biti zanimljive i trenutno ispunjavajuće... bar dok ne zakržlja i onih 10 % od raspoložive inteligencije i svijesti koje koristimo i konačno napravimo devolucijsku lobotomiju,,, grašak u lubanji i kamen posred prsa u zamjenu za pitona ili dvije lubenice na savršeno isklesanom tijelu omotanom u odjeću s potpisima od ljudi koji se ne znaju ni potpisat i sa hrpom šuškavih papirića u torbici kojima možemo kupiti ' sreću ',,, al tada s tim graškom i kamečićem će nam ionako više biti svejedno, a doživljaji na razini amebe... pa možda od te 0 i graška počnemo ispočetka prema naprid - evoulucija klap 2 X,,, i ne fulamo, opet

Milosrđe je ljubav koja nam uvijek daje mogućnost da počnemo ispočetka, to je ljubav puna nade

Dakle da počnemo ispočetka kako je sve išlo..

Ne bi htjela da sad opet počnemo ispočetka svatko sa svojim argumentima - radnici, zaštita, prekovremeni, potreba, maltretiranje, povijest, moral...

Neugodno nam je to priznati pred svijetom i, što je još gore, pred nama samima.Možda bi bilo najbolje da počnemo ispočetka i priznamo da bez ljubavi i uzajamnog povjerenja " JEDNOSTAVNO NE VRIJEDI TRUDA.

Ja sam mislila nema šanse preboljeti, ipak sam ja malo teži hipersenzibilni slučaj: D, nećemo se više vidjeti, čuti, katastrofa, a onda se sve preokrenulo, on se počeo javljati i tražiti me da počnemo ispočetka, a meni to sada ne pada na pamet.