Uostalom, 1991./1992. godine u magazinu Slobodni tjednik poticao je mržnju prema pojedinim poznatim sugrađanima (Počuča, Sumić, Vidaković), što je imalo jezive posljedice.

na dragu sestru i tetu MIRJANU POČUČA rođ.

Od hrvatskih predmeta čije je izvršenje u tijeku pred OM VE, u Izvješću za 2010. godinu detaljnije su analizirane tri grupe predmeta: Počuča grupa duljina upravnih postupaka; Popara grupa nedostatne naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku dosuđene pred domaćim sudovima i Radanović grupa problematika iseljenja privremenih korisnika i povrata privremeno oduzete imovine vlasnicima, te predmet Šečić neučinkovitost istrage i zabrana diskriminacije.

Europski je sud, u presudi Počuča protiv Hrvatske od god. 2006. utvrdio da ustavna tužba nije učinkovito pravno sredstvo u odnosu na duljinu upravnog postupka i upravnog spora zajedno jer se u ustavnosudskom postupku ne razmatra duljina upravnog postupka, dakle ne razmatraju se svi stadiji postupka, odnosno njegovo ukupno trajanje.

pretvorbom je posušeno 300 milja kuna koje je neko počuča čučali u zatvoru dabogda...

To je, na žalost, utjecalo i na kvalitetu nastave kazao je profesor Boris Počuča.

12. IX. 1915. - U Gospiću rođen slikar Mirko Počuča, umro u Beogradu 15. I. 1988. Umjetničku akademiju završio u Zagrebu 1941. u klasi Marina Tartaglie i Krste Hegedušića.

Mirko je Zahariji i Mariji Počuča, rođenoj Rajčević, četvrto posljednje dijete.

Počuča je osnivač prve poslijeratne likovne kolonije u Iloku 1950. Tih godina boravi i u Lici i slika ciklus ličkih pejzaža koji će činiti osnovu njegovoj prvoj samostalnoj izložbi 1952. u Beogradu, a otvorio ju je Zuko Džumhur.

Mirko Počuča nikad nije zaboravio rodni kraj.

Počučine slike izložene su u spomen-zbirci Muzeja Like, a s njima je, uz radove Nikole Mašića, Miroslava Kraljevića i Stojana Aralice, Počuča kulturno obogatio svoj zavičaj.

Počuča je slikar impresionističkih pejzaža, mrtvih priroda i impresivnih portreta koje slika, kao intimne lirske doživljaje.

Uime ministarstva obrane RSK, Milan Počuča kao pomoćnik ministra 20. listopada 1993. šalje dopis Glavnom štabu Srpske vojske krajine u Kninu u kojem izvješćuje kako je na osnovi programa mjera na jačanju i učvršćivanju obrane zemlje, a koje se odnose na usuglašavanje zakona RSK sa zakonima SRJ, MO raspolaže s usvojenim zakonom o vojsci SRJ.

Imajući u vidu sve navedeno pomoćnik ministra Počuča predlaže nadležnom ministarstvu pravosuđa i uprave da formiraju zajedničku komisiju koja će raditi na usuglašavanju jednog i drugog zakona.

Neko se vrijeme čak mislilo da je Vladimir Faber ovoga mjeseca imenovan je savjetnikom ministra unutarnjih poslova Bogdan Počuča ubijen greškom, umjesto njegova brata koji se sklonio u Poreč.

Međutim, netom navedena zbivanja upućuju na to da Glavašu Bogdan Počuča u to vrijeme nije bio drag, jer se usprotivio njegovu postavljanju na čelo Štampe.

Iz nje je razvidno da je među stražarima bio i Saša Počuča.

U kategoriji suhih kolača od meda pobjednice su Dragica Počuča za medenu savijaču i Milka Zimonja za voćni kruh od meda.

Optuženi Saša Počuča proglašen je krivim što je, u razdoblju od kraja kolovoza 1991. godine do početka siječnja 1992. godine u Kninu, tijekom oružane agresije tzv. JNA i paravojnih snaga SR Jugoslavije i naoružanih srpskih paravojnih postrojbi, nakon što su pripadnici« Martićeve Milicije »protupravno lišili slobode civilne osobe (Šimu Čačića, Antu Mioča, Dragu Šimića, Ivana Šimića, Ivicu Zrna, Živka Mikulića, Mirka Pilipovića, Ivana Požega, Ivana Buljana i Milu Slavića), pripadnike Hrvatske vojske (Jakova Ćosića, Žarka Matendu, Ivica Graberskog, Nenada Lazarušića, Mihu Peruša, Ivicu Matića, Željka Mrkonjića, Josipa Keselja, Božu Franića, Tomislava Grubišića, Zdenka Blaževića i Denisa Delića) i pripadnike MUP-a (Radoslava Bobanovića, Mirka Medunića, Ivana Škorića, Antu Slavića, Vladimira Mikulića i Ivana Atelja) te ih zatočili i zatvorili u Okružni zatvor smješten u prostorijama stare i napuštene bolnice u Kninu, gdje je optuženik zatočene civilne osobe kao i zatočene ratne zarobljenike svakodnevno tukao nogama, šakama, gumenom palicom, kundakom od puške, drvenom drškom od motke, drvenim kolcem, palicom i dr. tvrdim predmetima, na nastale im ozljede stavljao kuhinjsku sol, gasio žar cigareta u ustima, punu šaku kuhinjske soli stavljao im u usta, silio ih da žar cigareta i kuhinjsku sol progutaju, silio ih da jezikom operu pod od WC, ustima kupe opuške od cigareta po dvorištu zatvora, silio ih na oralni seks, na način da jedan drugome naizmjence stavljaju penis u usta, prijeteći im da će ih ubiti i odsjeći im penis ako to ne budu činili, što su oni u silnom strahu i činili, a uslijed čega je kod imenovanih civilnih osoba i ratnih zarobljenika, zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, kao npr., prijeloma kostiju, unutarnjeg krvarenja, raznih drugih tjelesnih ozljeda, te zbog psihičkog zlostavljanja i maltretiranja, nastalo trajno oštećenje tjelesnog i mentalnog zdravlja, te trajna invalidnost.

Dođoše Jakov Blažević (on je na neki način bio domaći jer je bio sekretar komiteta za Liku) pa Mile Počuča, Tomo Nikšić, Marko Orešković i Rade Žigić, kojega je ravno iz Beograd poslao Aleksandar Ranković.

Bogdan Počuča, međunarodni šahovski majstor, kao grafičar je radio u tadašnjoj Štamp i, izdavaču Glasa Slavonije.

Nakon što je Janko Počuča čuo glasine da se nalazi na listi za likvidaciju, on je ujesen 1991. napustio Osijek i preselio se u Poreč.

Drugi je lijevokrilni Michel Guigou, a treći srednjak Islanđanin Ragnar Oskarsson.Sedmorku zatvaraju vratar Počuča, pivot Juriček, te vanjski Roine i Bosquet.

Počuča se pohvalio kako je za dvije stolice dobio 200 kuna i pet kilograma buća.

Branko Lovrić, građanin Osijeka, Alija Šabanović, građanin Osijeka, Milutin Kutlić, građanin Osijeka, liječnik, Bogdan Počuča, Svetislav Vukajlović, Radoslav Ratković, građani Osijeka, odvedeni, ruke su im vezane selotejpom, a onda likvidirani na obali Drave.

Nakon što je vlasnikom postala čakovečka poduzetnička obitelj Počuča, Tkalec je prije nekoliko godina, zajedno s okolišem, temeljito obnovljen i danas svojom ljepotom i visokim položajem dominira cijelim područjem.

Kako bi ih se sačuvalo, čuo sam na početku rata, za područje je Slavonije bio, navodno, zadužen funkcionar Savezne državne bezbednosti (SSDB) Janko Počuča, formalno na nekom drugom poslu u Osijeku.

Voditelji na radionici bili su Boris Počuča i Hrvoje Vrhovski a na radionici je sudjelovalo 11 učitelja.

Danas je u vlasništvu poduzetnika Zlatka Počuča, koji je obnovio vinogradarsku opremu s prešom golemih dimenzija na kojoj je urezana 1858. godina.

U vrijeme njegova ubojstva Tatjana Škrbić, komercijalna direktorica Štampe, gdje je radio i Počuča, bila je s petogodišnjim djetetom izbjeglica u Zagrebu.