Da više nikad neće zatreperiti žice gitare pod njegovim vještim prstima požutjelim od neprestanog pušenja.

Glasovi koji dopiru iz tame i sablasni portreti na požutjelim fotografijama.

O kupalištu na Dravi kraj Križovljangrada više nema tko pripovijedati, a uzorno njegovani vrtovi tek postoje na požutjelim slikama predratnog razdoblja.

Danas su uglavnom zaključane, razbijenih stakala, s odavno požutjelim natpisima Nema projekcije, Kino ne radi ili Zatvoreno, do daljnjega.

Livada je prekrivena požutjelim tijelima lišća herojski palog u neravnopravnom okršaju.

Volim gledati dva različita, a opet slična rukopisa koja se isprepliću na tim požutjelim listovima i uživam u bjelini praznih papira koji čekaju svoje ispunjavanje.

Dobar dio radova domaćih autora nastalih u eri časopisa, dnevnih, tjednih i omladinskih novina još uvijek je razbacan po kojekakvim arhivima i požutjelim stranicama zaboravljenih tiskovina, neke su originalne table zauvijek " izgubljene što otežava restauraciju i pojavu reizdanja, a potpuna se bibliografija još uvijek ne nazire.

Kovačićeve splitske kronike memoarski su zapisi o Splitu njegova djetinjstva brižljivo ispisane rukom na starim požutjelim bilježnicama.

On je požutjelim prstom upirao u pustinju Negev. Naravno, nikad nisi čula za nju

Digitalni foto-okviri nemaju probleme sa slabim svjetlom, neadekvatnom rasvjetom, požutjelim papirom, potrganom fotografijom, prolijevanjem voćnog soka po emulziji (nakon čega je fotografija neupotrebljiva) itd.

Sada lutam već požutjelim stranicama na kojima se redaju želje i poruke koje su me usmjeravale u život.

sama sam prebirem po prašnjavim požutjelim uspomenama...

Eto odlomka iz jednog davnog, mrtvog vremena, kada je mladi županijski perovođa Silvije Liepach stajao pred vratima tog života, kroz koji je sada prošao, kao kroz niz rasvijetljenih soba, i tako sada lista pismima i požutjelim novinskim izrescima, a sve je ostalo iza njega, kao sumrak iza jahača.

Gradom se, prema požutjelim listinama, zove od 1239. godine, kada se po dosadašnjim saznanjima spominje kao biskupsko sjedište.

Na požutjelim listovima kalendara nema više bilježaka o gljivama, nema evidencije o nalascima.

Još vrijedi tvrdnja novinarke »Večernjega lista« Nine Godrijan Videc na već pomalo požutjelim stranicama popularnoga »Večernjaka«: »U pola stoljeća Zagreb je dobio samo dva nova gradska parka, Krešimirov i Park mladenaca (ako taj uopće možemo i zvati parkom?) najveći i najznačajniji već je više od dva desetljeća (a približava se danas i trećem) samo na papiru.

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

Poigravši se starim razglednicama i požutjelim fotografijama, promjenivši im veličinu, dodavši ruho " (karton i okvir) Davor im je udahnuo novi život, novi smisao.

Danas, kad listam pregled dnevnih zbivanja na tim požutjelim, tvrdim listovima, imam osjećaj kao da se ništa nije dogodilo.

Danas, kada su sve gajete zamijenile široke prsi vitkim provenim linijama, pokaporte kabinama, tumbućima i nadstrešnicama, jedra i vesla farimanima i janmarima, tradicionalni blak i katram bijelim lakom, danas kad se gajeta još može vidjeti na požutjelim slikama i kada je od sadržaja ostalo samo ime, može se činiti patetičnom sintagma - sveti brod.

U onim najljepšim, pa i požutjelim vedutama prošlosti Pule, barem nema sivila mrzovoljne suvremenosti.

Kod kupnje pazite da su drvo i lišće lijepe zdrave boje, ne kupujte natrula stabalca, niti ona s požutjelim lišćem.

Razvaljena kuhinja s prljavim sudoperom punim neopranog suđa, zamašćenim tosterom, masnim štednjakom, mikrovalnom pećnicom zaprljanom i izvana i iznutra, brojnim kuhinjskim krpama skorenim od prljavštine i velikim zamrljanim frižiderom s ispisanim porukama (najveća, napisana crvenim flomasterom: ' ' Poljubi me ujutro prije doručka ' '), koji je na jednoj strani gusto oblijepljen ljepljivim kvadratnim papirićima-podsjetnicima; uneređena kupaonica iz daljine vidljivo prljavih keramičkih pločica sa zgužvanim ručnicima pobacanim na jednu hrpu i s požutjelim papirom na kojem je već čuvena uputa Markovog tate Emila o obaveznom zatvaranju tube s pastom za zube nakon upotrebe paste za zube, koju je Marko napisao i selotejpom zalijepio na zid i kojoj se ona nekada smijala misleći da Marko pretjeruje, a sad vidi to što vidi ispred sebe, to jest otvorenu prljavu tubu s pastom za zube u strašno prljavoj keramičkoj šalici; WC također s prljavim keramičkim pločicama, raspadajućom četkom i hrđavim prugama na unutrašnjoj površini keramičke školjke; sve te kore od mandarina po parketu dnevne sobe, posvuda razbacane bučice i utezi; neopisivo prljavi prozori; prljavi namještaj; iskrzani sagovi; boja koja se počela ljuštiti na svim vratima i ostalim drvenim površinama; sobe s nepospremljenim krevetima i ofucanim kaučima; svi zidovi potamnjeli, osobito oko radijatora, koji tko zna koliko dugo nisu okrečeni i osvježeni bojom; u dnevnoj sobi u širokom krugu komadići razbijenog tanjurića i Verin crni pijanino s naslagom prašine od najmanje dva milimetra, koliko je ima i na televizoru te na starom bakinom radioaparatu Maksimir iz pedesetih, onom RIZ-ovom sa širokom svjetlećom skalom i velikim magičnim okom koji obožava njezin stari, automehaničar, čiji hobi su stari radioaparati i televizori pa zbog toga za sebe u šali voli reći da je on mnogo više elektrotehničar-amater nego automehaničar; u radnoj sobi kaotično nabacane knjige po policama, polomljena Markova radna fotelja i prljavi kompjutor te od prašine pocrnjeli monitor; posvuda razbacane videokasete i CD-ovi, razbacana odjeća, obuća, časopisi, novine, magazini i knjige.

Prelistavajući novine, pomislio sam koliko bi se ljepše bilo družit s Jergovićem nego s tim jebenim feministicama i urbanim piscima koji na uskršnje jutro suhih ždrijela mamurno, zubima požutjelim od nikotina, krckaju kao vodenštakori dvopek premazan Margom.

Ne sićam se kako ni zašto je nastao ovaj blog impozantnog imena niti kako je ovako dugo za jedan blog preživjejo.. dobro znam zašto je preživjeo-jer nam je pružao nešto super i neko neobično zadovoljstvo dok pišemo i čitamo članke i komentare i to objašnjava zašto ja sad guštam-pušim cigaretu, slušam muziku i pišem ode gluposti.povrh toga složjeo bi se sam sa sobom da je ovo neka vrsta ventila.bolje nešto izasrati po " papiru " nego na ulici u stvarnosti ili popizdjeti totalno jer si svu kaku pomno škrtavo onako bodulski čuvao u sebi u svojim požutjelim od muke crivajcima i dobijo nedaj bože trakavicu koja se zove Nevenka.

Uz topla svjedočenja, o susretima s njime, naranči koju je podijelio s njom, jer se i u Indiji, sve tako dijelilo, pismima koja im je redovito pisao, a neka od njih s indijskim poštanskim markama je imala u ruci, zajedno s pomalo požutjelim crnobijelim fotografijama, odvela nas je do Gabrićeve rodne kuće, njihove čatrnje, uz koju su te fotografije tada i snimljene... Zaputili smo se prema prostorima njihove Udruge, upoznali još neke članove i korisnike, zabavljene njihovim uobičajenim aktivnostima, upoznali smo i simpatičnog predsjednika Udruge, koji se također zainteresirao za čitav projekt, dali izjave i za lokalne novine i uz oproštajne fotografije, i osjetni blagoslov, čitavog susreta i projekta, zadovoljno krenuli dalje...

Da ste razmišljali svojom glavom, a ne plućima i požutjelim prstima, sami bi dokončali da od vas delaju bene.

U požutjelim novinama piše kako su ostali zajedno s Franom Matošićem doputovali u Split i u Splitskom nogometnom podsavezu 9. listopada 1964. potpisali pristupnice za " bijele ".

Mir na koji su prisegli sudionici davnašnjeg razvoda opisanog na požutjelim stranicama, nije, međutim trajao dugo.

Koji put je dobro zagledati lica na tuđim požutjelim fotografijama na slici prošlosti nigdje se ne prepoznaješ smijeh se rado izgubi u tami