Lice ovog nesretnika je sablasno požutjelo, a usne mu od jada pomodrile.« Što te tišti, čovječe, da ovako patiš? », zapita ga Sulejman.« Azrail me takvim pogledom prostrijelio, svu svoju srdžbu i bijes na mene je sasuo », zajeca nesretnik.« Kaži sad što mi valja činiti », obrati mu se Sulejman,« što god želiš, zatraži »« Ti, što budnim okom naše živote čuvaš », otpočne čovjek,« zapovijedi vjetru da me odavde do Indije prenese: tamo ću, možda, smrti uteći i dušu svoju spasiti. »Ljudi se tako od skromnosti i odricanja klone da postaju plijenom lahkomosti i pohlepe.