naš najveći problem smo mi sami i naš neradnički mentalitet. da prostiš frederiče, nabijem ja na quratz sve one poduzetnike koji da bi bili profitabilni, ovise o politici tečaja. za promjenu što te drkađije ne porade malo na reorganizaciji poslovanja, na poboljšanju učinkovitosti, na radnoj disciplini, na modernizacjiji proizvodnje i ostalim mjerama koje im stoje na rspolaganju. ali neće, najlakše je za svoju nesposobnost optužiti druge ili višu silu. za promjenu, neka se zapitaju kako uopće itko na zapadu može poslovati profitabilno, kada je cijena rada u prosjeku 4 x veća nego u nas. kako korejci mogu biti profitabilni u brodogradnji, a njihovi radnici imaju u prosjeku 7 x veće plaće??? zašto naša brodogradilišta iz godine u godinu generiraju gubitke??? misliš da bi njima pomogla jednokratna devalvacija od 30 ak %. bi quratz, svaka slijedeća godina bi zahtjevala novu devalvaciju još veću i tako u nedogled. zato u potpunosti podržavam Rohatinskog kada kaže da duha zvanog devalvacija odn. inflacija ne smijemo pustiti iz boce. nadalje, ako je već bio promašaj početni odnos kune i DEM/EUR, izuzetna prilika da se to ispravi bila je za vremena koalicijske vlade i to prije nego se krenulo u enormna zaduživanja da bi se riješila unutarnja nelikvidnost i sanacije ključnih industrijskih grana (izmedju ostalih i brodogradnje na koju je potrošeno min 12 milijardi kuna). u to vrijeme niti građani, niti poduzetnici nisu još bili opterećeni tolikim kreditima. povoljna prilika baš tada bila je i uvođenje eura, kada su cijene izražene u DEMovima uskoro zamijenjene omjerom 1:1 u eurima i u tom trenutku devalvacija kune bila je čak potrebna da se spriječi daljnje poskupljivanje svega. da se tada učinio taj korak, vjerujem da sada ne bismo bili u situaciji u kojoj jesmo. a vanjski dug bi nam bio manji najmanje za iznos devalvacije.