Malobrojne i slabo naoružane hrvatske snage pokušavaju zaustaviti napadaje Banjalučkog korpusa JNA i snaga pobunjenih Srba koje nastoje presječi auto-cestu Zagreb-Beograd i ovladati većim naseljima.

BEOGRAD, 4. listopada 2010. - Na početku suđenja četvorici bivših paravojnih snaga pobunjenih Srba u Hrvatskoj zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva - ubojstva petočlane obitelji Rakić u Ličkom Osiku u listopadu 1991. godine

Za vrijeme velikosrpske agresije, to područje je bilo predmetom izravnih teritorijalnih pretenzija pobunjenih Srba i velikosrpskih krugova u Srbiji i BiH.

Jednako tako, uz podatak da je zbog Oluje " iz Hrvatske izbjeglo 150.000 stanovnika, uglavnom srpske nacionalnosti ", oni koji nas navodno objektivno suočavaju s prošlošću u javnim nastupima izbjegavaju jasno istaknuti znanstveno utemeljen podatak da je za to odgovorno političko i vojno vodstvo pobunjenih Srba iz Knina, odnosno beskompromisna politika srpskih vođa u Beogradu i Kninu, koja je odbila sve prijedloge hrvatske vlade i međunarodne zajednice o mirnoj reintegraciji okupiranoga teritorija u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.

CERVENKO: POCELA PREDAJA 21. KORPUSA POBUNJENIH SRBA

On smatra da je Hrvatska vojska trebala ući u grad bez topničke potpore jer je u gradu bilo svega 400 vojnika, pobunjenih Srba koji bi, doduše, u slučaju da je došlo do uličnih borbi bili u prednosti pred HV-om jer, kako kaže svjedok tužiteljstva, napadač uvijek treba preuzeti rizik.

- Listao sam relevantnu literaturu o Domovinskom ratu i zaključio da nema prikladne monografije koja bi cjelovito i dokumentirano čitatelje upoznala s nastojanjima ondašnje hrvatske vlasti da na miran način postigne reintegraciju pobunjenih Srba, a ja kažem i četnika, otrgnutih dijelova hrvatskog teritorija, konstatira Degoricije, pa nastavlja kako je krenuo s opisom politike novostvorene hrvatske države u odnosu na srpsko pitanje.

Optužen je da je u lipnju i srpnju 1991. godine u kninskoj tvrđavi, gdje je tada bio smješten zatvor pobunjenih Srba, te u Bruškoj kod Benkovca u veljači 1993. zlostavljao i ubijao zarobljenike, pripadnike HV-a i Hrvatske policije.

Napad na nbsp; Željka Malnara koji se dogodio juèer oko 17 sati prilikom kojega mu je nepoznati poèinitelj nanio ozljede glave, u medijima se nbsp; povezuje nbsp; s gostovanjem pripadnika paravojne vlasti pobunjenih Srba u Hrvatskoj Rade Leskovca.

V. je za vrijeme oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između regularnih oružanih snaga Hrvatske vojske i policije s naoružanim paravojnim postrojbama pobunjenih Srba i snagama JNA; nakon što su po naredbi Uprave bezbednosti tadašnjeg Saveznog sekretarijata za narodnu obranu osnivani logori za ratne zarobljenike u mjestima na teritoriju Srbije i Hrvatske - Begejci, Stajićevo, Sremska Mitrovica, Niš i Stara Gradiška; kao načelnik navedene Uprave za stvarne zapovjednike logora postavio sebi podređene pripadnike organa bezbednosti i poslao više grupa oficira bezbednosti za ispitivanje ratnih zarobljenika.

Tu činjenicu ne može promijeniti dolazak koje tisuće srpskih desperadosa u Hrvatsku koji su ratovali na strani pobunjenih Srba, jednako kao i svrstavanje pojedinih jedinica srbizirane JNA u raspadu na njihovu stranu Rat je strogo kontroliran, a dogovora su se do samog kraja striktno pridržavali i Tuđman i Milošević.

U to vrijeme, znatan dio države bio je pod činjeničnom vlašću pobunjenih Srba (tzv. Republika Srpska Krajina), a dubrovačko područje od granice s Crnom Gorom pa na zapadu sve do okolice Stona i gotovo do rijeke Neretve, osim najužeg područja Grada Dubrovnika, bilo je pod vojnom vlašću tzv. Jugoslavenske Narodne Armije u čijim su se postrojbama nalazili većinom vojnici iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te Makedonije, također i različitih paravojnih skupina pretežito iz sjeverne Crne Gore i istočne (srpske) Hercegovine.

Dokumenti svjedoče i da je od 20. do 25. srpnja 1991. Ratni štab uz pomoć Kapetana Dragana i njegovih pomoćnika izradio plan o istjerivanju ustaških snaga s područja Dvora na Uni (dok. 87), da je vodstvo pobunjenih Srba 26. listopada 1992. odlučilo da neće otvoriti autocestu, čak i pod cijenu sukoba s UN-om (dok. 129), da je predsjednik Okružnog suda u Kninu Đuro Kresović 9. studenoga 1992. zatražio mišljenje od Milana Martića kako da zataška podatak da se u jami Golubnjača nalazi i 40 - ak leševa osoba hrvatske nacionalnosti ubijenih tijekom 1991. (dok. 150), da su već u drugoj polovici 1992. kao problem evidentirana iseljavanja Srba iz Slunja u Srbiju (dok. 174), itd.

Kleinom (UNTAES) koje imaju zadatak da do sredine 1997. provedu izbore i vrate pod hrvatski suverenitet te od pobunjenih Srba okupirane krajeve (Baranja, istočna Slavonija i zapadni Srijem s Vukovarom).

Ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata Ante Nazor podsjetio je da je JNA imala plan za osvajanje Zadra, o čemu je govorio ideolog i vođa pobunjenih Srba Jovan Rašković koji je nakon naredbe o oduzimanju oružja Teritorijalne obrane, još u siječnju 1991. izjavio u Beogradu da će za nekoliko mjeseci ionako sve to biti Srbija.

Zašto lisice, čudio se vođa pobunjenih Srba na pakračkom području Veljko Džakula nakon što ga je Nikola Ivkanac, tada zapovjednik policijske postaje u Pakracu, zajedno sa zapovjednikom 51. krajiške brigade potpukovnikom Stevom Harambašićem, nakon predaje, uhitio 4. svibnja 1995. u 15 sati.

To što je prije dolaska hrvatskih snaga svoje domove na okupiranim područjima RH napustilo više desetaka tisuća naših građana srpske nacionalnosti, to je doista tragedija toga naroda, ali za nju je u prvom redu odgovorna politika dijela vodstva pobunjenih Srba u Hrvatskoj - kazao je ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra dr. Ante Nazor podnoseći izvješće o radu te ustanove od njezina osnutka 2005. do 2009.

U takvim okolnostima, uvjereno u vojnu nadmoć, vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj niti u jednom trenutku nije bilo spremno prihvatiti političko rješenje i mogućnost života u bilo kakvoj neovisnoj Hrvatskoj (na mirno rješenje pristat će tek nakon što je srpska vojna sila u potpunosti razbijena oslobodilačkim operacijama hrvatskih oružanih snaga Bljesak, Oluja, Maestral i Južni potez).

Većina okolnih hrvatskih sela su iseljena dugo prije i u rukama su četnika u to vrime, čulo se za zločine pobunjenih Srba, zna se kaki su, napad na Zadar dogodio se misec ipo prije Škabrnje, sve gori na sve strane - ŠTO ONEMOĆALI CIVILI IMAJU RADITI U POLUOKRUŽENOM SELU do 18.11? oće li iko dat odgovore na ova pitanja.

Knjiga u 11 poglavlja rašèlanjuje prilike u Jugoslaviji uoèi sloma socijalizma, preko proglašenja Srpske Krajine do njezina sloma i odlaska pobunjenih Srba.

Iz Zagreba se podiže helikopter Policije i kreće prema centru pobune-Kninu medjutim JRZ podiže dva borbena lovca te uz prijetnju obaranjem istog vraća policiju natrag te se tako JNA jasno stavlja na stranu pobunjenih Srba.

Inace, radio pobunjenih Srba stalno nabraja toboznja mjesta koja su zauzeli zeleci tako pokazati da istocno-slavonski i baranjski Srbi ' pomazu ' Kninu. (Hina) rud ds

Vojnim napredovanjem Srba u Bosni i Hercegovini (u kojem su sudjelovale i jedinice iz RSK) rasle su i ambicije vodstva pobunjenih Srba u Hrvatskoj, o čemu svjedoči Deklaracija donesena na zajedničkom zasjedanju srpskih skupština u Prijedoru (31. listopada), u kojoj se ističe da su Republika Srpska Krajina i Republika Srpska državni entiteti, te da se Skupštine Republike Srpske i Republike Srpske Krajine opredjeljuju za državno ujedinjenje, koje se odlaže do isteka plana OUN o zaštiti Republike Srpske Krajine (Vensov plan) i sprovešće se na osnovu rezultata plebiscita. U tom kontekstu je Resor državne bezbjednosti MUP-a RSK, 29. studenoga 1992., izjave Cyrusa Vancea i lorda Davida Owena, koji su teritorij RSK svrstali u RH, ocijenio kao vrlo neodmjerene, ali decidne (dok. 179).

Da bi se naglasila državnost Krajine, vodstvo pobunjenih Srba zabranilo je lokalnim vlastima sve službene kontakte s predstavnicima UNPROFOR-a, usmjerivši ih na državne organe (Vlada, MUP i Ministarstvo obrane).

Recenzent Miroslav Akmadža istaknuo je da najnovije knjige HMDCDR-a donose zanimljive informacije o životu na okupiranim područjima, na teritoriju " Republike Srpske Krajine ", o sustavima razmišljanja i motivacijama pobunjenih Srba, njihovu odnosu prema hrvatskom stanovništvu koje je ostalo živjeti na okupiranom području, kao i o reakciji srpskih pobunjenika na akciju " Maslenica ", koja je značila preokret i početak hrvatske inicijative u ratu.

ZAGREB, 27. svibnja 2009. - Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR) predstavio je danas šest svojih novih izdanja koja svjedoče o djelovanju specijalne policije MUP-a RH, o demografskim gubicima u Domovinskom ratu, o okupaciji Osijeka i Vukovara, te o vojnim strategijama " Republike Srpske Krajine " i institucijama pobunjenih Srba.

Dokumenti pokazuju da je među vodećim političarima i vojnim zapovjednicima u " Republici Srpskoj Krajini " prevladavalo mišljenje da " srpski narod u Krajini nema perspektive za svoj opstanak ni u kojoj varijanti hrvatske države, te da je vodstvo pobunjenih Srba u potpunosti bilo spremno na osvetu koja je uključivala i djelovanje po najvećim hrvatskim gradovima ", ustvrdio je ravnatelj HMDCDR-a Ante Nazor.

Veljko Džakula je bio vođa pobunjenih Srba na tom području i zna dosta toga, ali eto, on je danas cijenjeni mirotvorac.

I dok vođa pobunjenih Srba Milan Martić zbog tog napada služi zatvorsku kaznu, i služit će je još više od tri desetljeća, provjerili smo čije su sve živote promijenili ti svibanjski geleri.

Riječ je o dokumentima institucija pobunjenih Srba u RH i dokumentima vojne provenijencije, a knjige je uredio povjesničar i viši arhivist Mate Rupić, pomoćnik ravnatelja HMDCDR-a za arhivsko gradivo.