Modruško-riječka županija obuhvaćala je sljedeća područja: a) Ogulinsko-slunjsko okružje, izuzev općina Švarča, Šašice i Kalje kotara Rakovac, te općine Brinj, Jezerane, Krivi put kotara Brinje, b) Podžupaniju riječku, c) Podžupaniju delničku, d) općine Bosiljevo i Severin Podžupanije karlovačke i općinu Vrginmost, koja stvarno nikada nije pripadala Modruško-riječkoj već Zagrebačkoj županiji.

Ukidanjem kmetstva Marija Bistrica postaje kotor u okviru Zelenske podžupanije.

Inače, na lokalitetu se nalazilo srednjovjekovno naselje Zablaće koje je u ranom srednjem vijeku (12. i 13. stoljeću) po povijesnim izvorima bilo sjedište Zablatske podžupanije.

Od 1875. do 1886. županija upravni značaj županija je smanjen, jer su upravne poslove obavljale podžupanije, izravno podređene Zemaljskoj vladi.

U doba kada još nisu bile provedene organizacijske ni druge mjere borbe protiv trsne uši, nastojalo se je zaustaviti širenje tog štetnika na način da su nadležne državne službe izdavale odredbe proti širenju philoxere i nadzirale njihovu provedbu, pa je tako npr. kada je konštatovana filoxera u Zdihovu podžupanije jastrebarske i u okićkom vinogorju, kraljevska zemaljska vlada i to odjel za unutarnje poslove naredio da se promet v. l. (šibe, ključići, slijepci itd.) smije obavljati samo unutar jedne političke obćine, zatim da se težaci, koji su radili u predjelih zaraženih filoxerom ne rabe u zdravih predjelih, te da se filoxerom zaraženi vinogradi imaju označiti sukladno odredbi od 15. rujna 1880. visokim motkama s crvenim zastavicama koje se već iz daleka vidjeti mogu.

1875. su sve županije podijeljene na 2 - 3 podžupanije, i promijenjen je terotorij županija;

" Sastanak gospodara podžupanije i podružnice Bjelovarske, održan je 6. lipnja 1877. u prostorijama gjurgjevačke čitaonice, na kojoj je hrvatski barjak zaželio prisutnima - Dobro jutro

Upravni odbor djelovao je od 1870. (upravljujući odbor), ali je do 1886. njegov djelokrug bio oskudan, zbog položaja koji su tom razdoblju imali niži organi vlasti (od 1870. do 1874. kotarevi i općine, od 1875. do 1886. podžupanije).

Ukidanjem Vojne krajine uskoro se mijenja i status Vojnog Križa, pa on 1873. godine dolazi pod bansku vlast i postaje sjedište Kriške podžupanije u Bjelovarskoj županiji.

U sastavu Varaždinske županije, od 1851. postaje sjedištem podžupanije, a od 1854. kotara.

U Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, nakon povratka Vojne krajine (1881.), vladinom su uredbom od 30. lipnja 1886. sve županije podijeljene na kotareve (dotad su ponegdje postojale podžupanije).

Spisi podžupanije sadrže podatke o uzdržavanju zemaljskih i kotarskih cesta, nacrte i popratnu dokumentaciju s troškovnicima za izgradnju cesta, dokumentaciju o regulaciji riječnih i potočnih tokova, nasipa, mostova, zgrada, crkava i drugo.

Evo vam razloga današnjemu našemu pohodu, naime mojemu i dvojice gospode od podžupanije.

Odlukom od 25. rujna 1854. g. određuju se da će vlasti županijske, zatim politički i mješoviti uredi kotarski započeti svoju djelatnost dana 30. listopada 1854. g. [ 5 ], istim danom kojim se ukidaju dotadašnje velike županije i podžupanije.

Na čelu Podžupanije zagrebačke bio je veliki župan.

Podžupanije su imale skupštine s nešto širim djelokrugom od županijskih skupština.

Obuhvaća različite spise, o otpečaćivanju vina, otpustima iz vojske, naplati biljega i slično, dopisivanje u vezi različitih parnica i uvođenja sudova, dopise ili proglase Satništva grada Zagreba, spise Kotarskog ureda u Požegi, Kraljevske podžupanije u Bjelovaru, zapisnike u vezi diobe zadruga, iskaze dobara, zemljišta, šuma i pašnjaka grada Požege, dopise Požeške podžupanije bilježniku u Orljavcu i drugo.

Dana 15.2. 1853. u uredu bivše krapinske podžupanije u Sv Križu petrovski župnik Markovac, te odbornici Petrovskog, Škarićeva i Đurmanca rješavali su molbu župljana Konobe (tako se tada zvalo Petrovsko) da se osnuje ' ' Narodna učionica ' '.

Uz članice organizacije žena na izbornoj skupštini prisustvovali su predsjednik žohss-A Zvonko Pongrac, tajnik Darko Kmoniček, predsjednik GO Đakovo Florijan Eberhard, predsjednik podžupanije Čepin Dražen Tonkovac i gosp.

Počamši odmah izpod Zagreba u iztočnom dielu podžupanije zagrebačke rasprostire se u predjelih uz obije strane Save sve do daleko izpod Mitrovice.

Ta županija bila je podijeljena u dvije podžupanije, križevačku i bjelovarsku.

Oroslavje je do 1874. bilo u sastavu Zagrebačke županije sa upravnom općinom u Donjoj Stubici, a zatim, nakon nove teritorijalno-upravne podjele, u sastavu podžupanije sa sjedištem u Zlataru.

Od starih zdanja u Nemčićevoj ulici valja pogledati građansku baroknu kuću (građenu prije 1772.), zatim zdanje koprivničke podžupanije (Carneluttijevo djelo s kraja 19. stoljeća), zatim historicističku prizemnicu (s najljepšom secesijskom kovanom ogradom u gradu), te bidermajersku prizemnicu (u kojoj je živio književnik Antun Nemčić Gostovinski).

Masivno zidana jednokatnica na tom je mjestu sagrađena početkom 20. stoljeća kao sjedište Virovitičke podžupanije.

Bjelovarska županija uskoro se dijeli u dvije podžupanije da bi 1886. godine bila spojena s Križevačkom županijom u jedinstvenu Bjelovarsko-križevačku županiju sa sjedištem u Bjelovaru.

Podžupanije su ustrojene sukladno Zakonu " ob ustroju političke uprave u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji " od 15. studenoga 1874., a s radom započinju 1875. U razdoblju 1875 - 1886 upravne ovlasti županija su smanjene, a samouprava je zadržana u postojanju županijske skupštine, sa zadaćom posredovanja u sporovima među podžupanijama.

Osim Podžupanije zagrebačke, na području Zagrebačke županije djelovale su još i podžupanije - Sisak, Jastrebarsko i Karlovac.

Podžupanije su ukinute 1886. kad su njihove ovlasti, temeljem Zakona od 5. veljače 1886. " ob ustroju županija i uređenju uprave u županijah i kotarih ", preuzele županije.

Tijekom sređivanja Zagrebačke županije izdvojeno je i sređeno i gradivo podžupanije.

Od 1875. do 1886. Varaždinska županija se sastojala od 3 podžupanije: varaždinske, zlatarske i krapinsko-topličke.