ja sam i onda i danas presitna riba da bih i slučajno saznala za Sinovčića i takvu ekipu. ali sam znala ekipu iz Konta i to je čista slučajnost, da najbolji disco nije bio u Lovranu, nasuprot kući u kojoj sam odrasla, vrlo vjerojatno ne bih ni te " legende " znala osim iz priča. dakle, dečki su bili sitni kriminalci, krali po italiji pa tu preprodavali, bar koliko se znalo. imali su lude aute, hrpu naivnih curica oko sebe, ono ko u američkim filmovima. da ne bi bilo zabune, pričam o 1975. g. ili tu negdje. vrijeme kad su radni ljudi imali fiću, stojadina a izuzetno uspješni sarajevski golf. e ovi su na neku foru imali alfe i ostale lude talijanske marke (nikad se u to nisam razumjela). tadašnje milicionere su dovodili do ludila i skupili podeblji dosje. ne bih to ni zapamtila da se devedesetih nije dogodilo " ranjavanje " sa smrtnim posljedicama ispred disca u Opatiji. pa je u smirivanju naguravanja vojni policaj napucao običnog policaja iz sačmarice skraćene cijevi. da taj vojni policaj nije bio jedan od fensi članova grupe kont a stradali policaj je bio i prije rata policaj i da se nisu znali jako, jako dobro još bi slučajno i mogla opaliti sačmarica. ovako, dvoje sitne dječice su ostali bez tate a ja sam se pitala kakva je to policija u kojoj meni poznati " kriminalac " šeće sa sačmaricom i tada umjesto olakšanja što si svoj na svome počneš se pitati čiji to sada postaješ