Jer jedno je verovati u boga, a nešto drugo biti naučen da ne podižeš glavu u stvarima koje se tiču tebe same, da seksualnost treba da bude pod starateljstvom sveštenika, da je tvoja materica minsko polje.

Ako ne, prava je šteta da takav talenat propada, jer imaš dara da svojom logikom, argumentima i komentarima podižeš svest ljudi na viši nivo.

Ako podižeš ruku, obećavamo činiti dobro.

Nije lako odbiti zov najvećih klubova koji bi sve dali za takvog igrača, nije lako propuštati šanse da podižeš pehare i skupljaš medalje, ali mnogi igrači znaju da užitak uspjeha sa klubom koji voliš je neusporediv sa uspjehom negdje gdje samo igraš nogomet.

Naravno da plaćamo iz svoga džepa odbija nam se kroz doprinose o zdrastvenome osiguranju, zato imaš bruto i neto plaću koju podižeš u banci. prikaži cijeli komentar

Podižeš glavu gore i lagano jecaš.

S prašnjava puta podižeš izgubljene i nogama zgažene drahme i vraćaš im njihovu prvotnu ljepotu.

Svaki puta kada napraviš nešto čime podižeš vlastitu enegiju, svaki puta kada osvijestiš neko klatno ili kada se naučiš s njim ophoditi - ignorirati ga, ali ne zanemarivati zamisli da bacaš kovanicu u fontanu.

Vjerujem da čak 99 % nesvjesno služiš i održavaš tog Radića, kojega kritiziraš i čak uspoređuješ sa jednim svjetskim državnikom koji je držao narod u blagostanju 40 god. - - - - podižeš mu ugled - -

Putniče, što svaki dan podižeš oči i usmjeravaš korake prema vječnosti, vjerujem da znaš da trebaš na pravi način rasporediti vrijeme.

Kada ti u kasici ponestane sredstava, a ti se jedino možeš dosjetiti toga da onda podižeš cijene, onda se stvarno ponašaš kao dijete koje prodaje školjke u Dalmaciji ispred kakve zidine.

A onda podižeš glavu, gledaš me i kažeš:« Skinimo se, budimo goli i spojimo naše kože jednu k drugoj ».

Prilaziš mi s leđa, odmičeš kosu i ljubiš po vratu... tvoje usne silaze na moje tijelo... okrećeš me na stolici i guraš glavu u moja prsa.Vadiš gospodara i stavljaš na mjesto gdje je malo prije bio tvoj jezik.Podrhtavam, gubim razum... podižeš mi suknju, stavljaš ga u moje međunožje - - - Ne mogu ništa osim da uživam... kako mi paše tvoj broj...

Samo je jedno bezuvjetno potrebno: velika, jaka i vjerna ljubav, s kojom se ispunjavaju svakodnevne dužnosti, sasvim svejedno gdje smo postavljeni: jesmo li u školi ili na radnom mjestu, kod kuhinjskog lonca... služimo li bolesnicima ili sami ležimo bolesni... Na »Malom Putu« nije presudno podižeš li s poda pribadaču ili gradiš katedralu od zlata.

Želim ti biti prijatelj i povesti te u zajednicu mojih prijatelja, udahnuti ti mog Duha i poslati te da podižeš one koji me ne znaju sresti u bolestima, gladi, golotinji, beskućništvu i osami.

Ali u podne na pučini podižeš buru, tvoji talasi kao čopori blude, nebo doseći žude u bolnom i muklom šumu.

Hvala Ti na tome što si mi sve oprostio, što me svojim blagim rukama podižeš svaki put kad padnem.

Hvala ti što me podižeš nakon svakog mog pada, što me nosiš kad mi ponestane snage za put kojim si me upravio.

Kroz svoje trpljenje ti podižeš duše iz njihova spavanja ili one koje je svijet zaveo.

Darujem ti suvenir, a ti zahvalno podižeš svoje plave oke i brizneš u plač kao malo dijete.

Svila moje haljine, ne otvaraj oči i imat ćeš moju kožu, imat ćeš moje usne, kad te prvi put dotaknem, bit će to usnama, nećeš znati gdje, odjednom ćeš na sebi osjetiti toplinu mojih usana, ne možeš znati gdje ne otvoriš li oči, nemoj ih otvoriti, osjetit ćeš moja usta tamo gdje ne znaš, iznenada, možda na očima, prislonit ću usta na tvoje vjeđe i trepavice, osjetit ćeš kako ti toplina prodire u glavu, i moje usne na očima, u očima, ili možda na udu, prislonit ću svoja usta tamo dolje, rastvorit ću ih spuštajući se malo-pomalo, pustit ću da mi tvoj ud rastvori usta ulazeći među usne i gurajući mi jezik, moja će slina kliziti tvojom kožom sve do tvoje ruke, moj poljubac i tvoja ruka, jedan u drugoj, na tvom udu, a na kraju ću te poljubiti u srce, jer te želim, ugrist ću kožu pod kojom ti srce lupa, jer te želim, i sa srcem među mojim usnama bit ćeš moj, uistinu moj, s mojim ustima na srcu bit ćeš moj, zauvijek, ako mi ne vjeruješ, otvori oči, voljeni moj gospodine, i pogledaj me, to sam ja, tko će ikada moći izbrisati ovaj trenutak, i ovo moje tijelo s kojeg je spala svila, tvoje ruke što ga dodiruju, i tvoje oči što ga promatraju, tvoji prsti na mom spolovilu, tvoj jezik na mojim usnama, kliziš poda me, grabiš mi bokove, podižeš me, puštaš me da klizim po tvom udu, polako, tko bi to mogao izbrisati, ti što se u meni lagano gibaš, s rukama na mom licu, s prstima u mojim ustima, s ugodom u očima, tvoj glas, gibaš se polako gotovo mi nanoseći bol, kakvo zadovoljstvo, moj glas, moje tijelo na tvojemu, tvoja leđa što me propinju, tvoje ruke što me ne puštaju, udarci u meni, slatka je to silovitost, vidim ti oči gdje traže u mojima, žele znati koliko mi boli mogu nanijeti, dokle god želiš, voljeni moj gospodine, nema kraja, neće prestati, vidiš li?

A ti pri tom imaš vrlo otvoren stav i, koliko sam vidio, ne brišeš komentare što znači da kvaliteta rasprave na blogu nije rezultat masovnog brisanja nepoćudnih komentara, već je riječ o tome da privlačiš svojim tekstovima kvalitetnije komentatore i da se znaš postaviti na pravi način i ne podižeš tenzije dodatno kad se rasprava malo zaoštri (za razliku od nekih drugih blogera).

Ti ih, naša dobra Majko, slušaš i uslišuješ, pomažeš i podižeš, štitiš i braniš.

Primijetio sam kako je odmjeravaš i podižeš obrve, ali ništa nisi rekao, dok sam vas upoznavao.

Zato pazi koliko visoko nas podižeš.

Ako im daš previše državne pažnje onda ih podižeš, radiš od njih mučenike, a to oni i priželjkuju.

Daj mi kao i Toma u mojoj dvojbi pasti na koljena preda te i pokloniti ti se: Ti si uistinu moj Gospodin i moj Bog.Ti si uistinu uskrsnuo, pa i mene podižeš.

Tu je i operacija koju čekamo (koju HZZ-o plača) ali smještaj majke uz dijete košta 300,00 kuna dnevno i najvjerovatnije ponovo odlazak u njemačku na liječenje u vezi epilepsije (lani je liječenje 10 dana koštalo 5 tisuća eura). I onda potrošiš svu ušteđevinu i podižeš kredite a ono ni kap u moru za dalje.

Ali evo gdje se s krajnjim naporom podižeš i nastavljaš jezivi put prema Golgoti.

Pritišće gumb ponovno i ti se polagano, uz tiho škripanje nečega u uhu podižeš gore.