Navedenom brigadom zapovijeda do travnja 1911. kada preuzima zapovjedništvo nad 31. pješačkom divizijom smještenom u Budimpešti, nakon čega je u svibnju 1911. unaprijeđen u podmaršala.

U ožujku 1907. postaje zapovjednikom 4. pješačke divizije smještene u Brünnu da bi u studenom te godine bio promaknut u podmaršala nakon čega u ožujku 1909. postaje glavnim inspektorom časničkog korpusa.

U studenom 1910. promaknut je u podmaršala, te dobiva zapovjedništvo nad 49. pješačkom divizijom smještenom u Beču koju dužnost obavlja i na početku Prvog svjetskog rata.

Potom je 23. lipnja 1866., samo dan prije bitke kod Custoze, zamijenio bolesnog podmaršala kneza Lichtensteina na čelu 5. korpusa.

Za zasluge u pobjedi, car Franjo Josip dodijelio mu je Viteški križ Reda Marije Terezije, koji je dobio na 166. promociji 29. kolovoza 1866., a samo dan poslije potvrđeno mu je ubrzano promaknuće u čin podmaršala.

Tu je Cytisus Weldens, kako ga je Visiani htio nazvati u znak vječne počasti uspomeni podmaršala i namjesnika zadarskog, baruna de Weldena, koji je ustrajno gajio znanost (scientia amabilis) i velikodušno osnovao onaj gradski park koji je zacijelo jedno od najugodnijih šetališta u Zadru.

Godine 1902. postaje zamjenikom načelnika stožera, dok je u svibnju 1903. promaknut u podmaršala.

U listopadu 1911. unaprijeđen je u čin podmaršala, dok iduće 1912. postaje zapovjednikom 9. pješačke divizije na čijem čelu dočekuje i početak Prvog svjetskog rata.

Fundus egipatske zbirke broji više od 2100 predmeta i uglavnom je nabavljen u prošlom stoljeću otkupom od obitelji austrijskog podmaršala Franza Kollera.

Jedina promjena u sustavu činova kopnene vojske bila je u studenom 1941., kad je promijenjeno ime čina podmaršala u general-poručnik.

Tijekom ratne 1809. obje bojne su u sastavu VI. korpusa glavne armije, a potom su upućene u Tirol u diviziju podmaršala Franje Jelačića.

Njegov sin Benvenuto dobio je 1740. godine hrvatski indigenat, a od 1754. do 1763. godine bio je zapovjednik karlovačke vojne krajine u činu podmaršala.

Brigadiri su najčešće imali čin general-bojnika, a zapovjednici divizija čin podmaršala.

Nakon Josipa Kazmira Draąkovića koji je u ratovima s Francuskom i Pruskom stekao čak i čin podmaršala i koji je bio veliki župan križevački, carski komornik i tajni carski savjetnik, posjed je bio u vlasništvu Josipa II., Karla i Dionizija koji se posebno brinuo za perivoj i koji je osnovao Gospodarsko društvo za kotar Ludbreg.

Posljednje počivalište podmaršala Šljivarića jedno je od najotmjenijih i najskupljih mjesta francuske Azurne obale.

Usput možete i priupitati konobara zna li možda gdje je grob podmaršala Šljivarića.

Tijekom okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, pod njegovim zapovjedništvom ostala je pričuvna 18. pješačka divizija podmaršala Jovanovića.

Na to su Mađari postavili podmaršala baruna Ivana Hrabovskog za povjerenika u Hrvatskoj.

Porazio je Turke kod Knežpolja 1790. Promaknut je u podmaršala 1801. i postavljen za zapovjednika divizije u Zagrebu.

Zvanje podmaršala stekao je 1860., kada je i umirovljen.

Unaprijeđen je u podmaršala 2. studenoga 1911. i naslijedio 10. travnja 1912. Svetozara pl. Borojevića kao zapovjednoga generala VI.

Zbog strmina, cesta je doživjela znatne korekcije već krajem 18. st. pod vodstvom podmaršala Filipa Vukasovića, inače graditelja Lujzijanske ceste kojom je Karlovac bio povezan s Rijekom.

General bojnik Boroević je 17. srpnja 1907. postavljen za zapovjednika Zagrebačkog hrvatsko-slavonskog VII. domobranskog okružnog zapovjedništva, a sljedeće godine 8. svibnja promaknut je u čin podmaršala (Feldmarschalleutnant).

Najveći dio spomeničke građe pribavljen je u 19. st. otkupom praške zbirke u vlasništvu austrijskog podmaršala Franza Kollera, u kojoj su najbrojniji spomenici iz vremena tzv. trećeg međurazdoblja (11. - 8. st. pr.

Za dokazanu vojnu mudrost, a osobito za zasluge pri zauzimanju Zadra nakon petotjedne opsade (1. 9. - 6. 12.), bio je pohvaljen od samoga cara, u pismu što ga je napisao vlastoručno u Freiburgu 26. prosinca 1813., a nagrađen je Komanderskim križem Reda Marije Terezije i 8. kolovoza promaknut u čin podmaršala.

Stekao je čin podmaršala, bio je zapovjednik hrvatske narodne vojske i omiljen u narodu, pa je dobio naziv narodni ban.

Juraj VI. (1803. - 1889.), koji je stekao čin podmaršala, najpoznatiji je po obnovi Trakošćana sredinom 19. stoljeća.

General Marschall, zapovjednik Olmütza, bio je pun hvale za držanje generala Draškovića pa je on promaknut u čin podmaršala, a odlikovan je Viteškim križem Reda Marije Terezije.

U travnju 1849. promaknut je u čin podmaršala i otvaranjem ljetnog pohoda postavljen za zapovjednika divizije u IV. armijskom korpusu pod zapovjedništvom podmaršala Ludwiga von Wohlgemutha.

Okupio je konjaništvo i povukao ga pod zaštitu dvaju ruskih pješačkih topova podmaršala baruna Wohlgemutha.