Ostaje pitanje pa tko to radi onda u našem nogometu? I ja se pitam to svakodnevno čitajući tiskovine i gledajući nastupe naših klubova.Prvi i osnovni problem kod nas je da je struka i trenerski rad totalno podcijenjen.Treneri se doživljavaju kao nužno zlo, a na pijedestal se stavljaju razno razni predsjednici, dopredsjednici, menadžeri, pa čak i oružari klubova.Svi oni imaju veća prava nego oni koji bi trebali stvarati igru, igrače i rezultat.Često su taoci nerealnih ambicija nogometnig analfabeta koji su stjecajem okolnosti ili političkom podobnošću, te rođačkim vezama došli na vlast u pojedine klubove.Svaki školovan trener, educiran, naravno da ne želi raditi u takvim uvjetima i bježi glavom bez obzira ne birajuči pri tome destinacije.Ostaju samo oni, ili velika večina koja je spremna savit kičmu i pristati na rad u takvim uvjetima, iako svjesna da će prije ili kasnije postati krpa s kojom će netko obrisati pod.