Među ostalim odmak od utjecaja izvanknjiževnih faktora kao što su klanovi, različite interesne skupine, utjecajni urednici-pisci, političke ili stranačke simpatije ili antipatije, poetička ili generacijska bliskost.

Govoreći o Marinkovićevu proznom opusu, Nemec je istaknuo kako on izrasta iz dva prividno oprečna ili barem vrlo udaljena inspiracijska i poetička žarišta: mediteranizma, i to njegove otočne komponente, s jedne, i rafinirane urbane kulture, s druge strane.

Od devedesetih u središte njegove poezija na mahove i vrlo snažno ulaze pojedinačne, time dublje i užasnije, projekcije ratova koji su tuda tutnjili, a njegova poetička melankolija sve više poprima tjeskobne i sumorne valere.

Poetička samosvest ne preopterećuje ovu hibridnu knjigu.

A da se to u njegovu slučaju može shvatiti i mnogo doslovnije nego obična umjetničko-poetička definicija, dokazuju, da istaknemo barem Montažstrojev recentan rad, projekti kao što su Moje srce kuca za nju iz 2010, gdje za predstavu angažira predstavnice ženskoga spola koje umjesto radnoga mjesta imaju ono na burzi, ili Generacije 91 95, u kojoj su svi izvođači muškarci rođeni u tim ratnim godinama, ili opet Timbuktu, adaptacija djela Paula Austera, za inscenaciju kojega se Šeparović koristi psima lutalicama, koje nakon predstave, uz malo dobre volje, možete i usvojiti.

Dalje, on može, poput čitaoca Hazarskog rečnika ili Predela slikanog čajem, iščitavajući knjigu na preskok i krećući se kroz nju napred-nazad, da segmentirano i fragmentarno prati izvesne tematske ili problemske nizove razasute na stranicama knjige: biografske momente, poetička razmatranja, književno istorijska podsećanja, kulturološku, antropološku ili ekološku problematiku, istorijske paralele, estetička razmišljanja - svo ono obilje koje Pavićevi odgovori nude.

Nadam se da će se tempo ubrzati; naša, dominantno ' stvarnosna ' ratna proza svladala je, doduše, lekciju političke i etičke odgovornosti, ali je tu i tamo treba podsjetiti koliko može biti važna i poetička odvažnost.

Kraj kao početak i početak na kraju djela, pa to je barem poetička prva pomoć postmoderne.

Osim što se u tekstovima jasno razabiru brojna poetička obilježja koja svjedoče o njezinoj tematskoj i idejnoj raznolikosti, jedno od ključnih pitanja ono je o stajalištu spram erotske literature svakoga od ovdje predstavljenih autora.

Ova promjena središta, međutim, nije samo zemljopisna, nego i poetička, paradigmatska: s New Yorkom prestaje postojati prvi val ruske emigracije i počinju se stvarati pretpostavke za očitovanje drugoga (od 1950. godine) odnosno promociju trećega vala (od 70 - ih godina) ruske emigracije.

Četvrti, središnji dio je sama poetička jezgra, Suncokret, pjesma koja se preslaguje u vrtložnoj spoznaji da je ta ljubav već bila ne samo naslućena nego i prorokovana pjesmom automatskog pisma, i tada se sve počinje slijevati u sliku suncokreta - datirana noć provedena sa ženom postaje Suncokretova noć, Suncokret je zbiljno toranj Saint Jacques iz kojeg naprosto izbijaju fumarole poezije (riječ fumarole prvi put nalazim prijevodno kod Višnje Machiedo - to su struje vruće vodene pare koja suklja iz vulkanskih kratera).

Karakterizira ih pročišćeni jezik i naglašena poetička osviještenost.

Iako se na mnogim razinama prepoznaju sličnosti Gundulićeva Osmana i Tassova Oslobođenog Jeruzalema (opisi ženske ljepote, viteških dvoboja, kronografski i topografski opisi; tematsko-kompozicijska struktura tri tipična svijeta tasovskoga epa: povijesni, romantični i eshatološki), Gundulić ne slijedi u potpunosti Tassova normativno-poetička načela: u Osmanu su, uz određene digresije, opjevani suvremeni politički događaji (vezani uz život i vladavinu turskog sultana Osmana II.).

2. Poetička i estetička razmatranja polazila su od znanih obilježja Šimićevih oblika: od usredištenosti stihova oko središnje osi, i od tzv. slobodnog stiha.

Ipak, tek u ovom, autorskom izboru, po prvi je puta na jednom mjestu vidljiva sva poetička kompleksnost ovog pisca - iz priče u priču čitatelj prelazi iz stoljeća u stoljeće, iz sadašnjosti u prošlost, iz bajki i legende u stvarnost.

Njihova poveznica nije dakle generacijska, koja ima sličan »prirodni« kulturni kontekst, nego poetička za koju je, sudeći po uvodnom tekstu Dušana Gačića, nastalu uz pomoć Irene Jukić Pranjić, presudno doba u kojemu grupa izlazi na svjetlo scene, a to je doba definitivnog posrnuća Gutenbergove galaksije i uzdizanja e-galaksije.

Ukratko, Bilosnićevo pjesništvo stalo je - posebice u zadnjim knjigama, koje su i imale snažniju recepciju - postavljati prava poetička i ljudska pitanja pročišćenim i odmjerenim izrazom, arhetipskom, elementarnom slikovitošću i mudrosnim uvidima u naizgled međusobno izvrnute svjetove Boga i ljudske duše, toga dvoga što bi prema Svetome Augustinu bilo i jedino bitno.

Nad svom ovom žanrovsko-motivskom smesom lebdi temeljna poetička nedoumica, inicirana neprofilisanim autorskim pristupom.

U početku je htio graditi priču, kaže, koja bi tekla kronološki ili stilski, no zbog specifičnog prostora, koji ne teče, odustao je od te ideje i odlučio se za strategiju fragmenta, vrlo aktualnu u svijetu. Razbio sam fundus u cjeline, zatim sam definirao i obradio njihova poetička načela, a onda na najbolji mogući način pokazao umjetnine, koje reprezentiraju nacionalnu i međunarodnu kulturnu baštinu, objasnio je Maković. Tako jedna cjelina razmatra minimalističke tendencije, druga umjetnost u plinovitu stanju, znači, sferu konceptualne umjetnosti, Fluxusa i slično, a treća povijesne avangarde, od ekspresionizma do dade i naslijeđa dade.

U postupku raspoređivanja i usustavljivanja građe oni ne izabiru niti jedno od tradicionalnih uporišta književne historiografije: niti ÂťvelikaÂŤ književna imena u čiju su se ÂťsjenuÂŤ mogli grupirati Âťmanji autoriÂŤ, niti u strukturalizmu omiljena genološka klasifikacija, niti vladajuća poetička matrica pojedinih razdoblja, nisu temeljno klasifikacijsko načelo ove povjesnice.

Među ostalim i zato što se Van Sant u oblikovanju prve otprilike četvrtine filma, prije Milkove promjene iz hipija u mainstream političara, posve oslonio na poetička iskustva američkog nezavisnog filma 60 - ih i najnekonvencionalnijeg hollywoodskog razdoblja, onog tzv. novog Hollywooda iz prve polovice 70 - ih: od atmosferične realističke teksture fotografije preko naglih rezova i kadrova-natpisa do singularnih poetičnih kadrova, a sve ispreleteno s obiljem dokumentarnih snimaka filmskog, televizijskog i novinskog porijekla.

On se užasno boji Boga, šapnut će tijekom dočeka 2004. jedan od Perkovićevih glazbenih fanova, pokušavajući dokazati da je ustaštvo estradne zvijezde tek retorička, gotovo poetička figura.

Kada je riječ o periodizaciji, bilo bi dobro voditi računa o stilsko⠀ poetičkome pluralizmu književne proizvodnje te se čini nepreciznim tvrditi kako se u naznačenome razdoblju javlja isključivo jedna poetička paradigma, posebice ima li se u vidu cjelokupni žanrovski sustav.

Poetička moč jezika i interakcije izmeču teksta i čitatelja mogu se povezati s religijskim iskustvom: postoji suptilna dijalektika izmeču poezije i religijskog iskustva, jednako kao što postoji i izmeču hermeneutike i krščanske vjere. čitanje biblijskih tekstova ima učinak na religijsko iskustvo, a ovo na opče ljudsko iskustvo.

Poetička krhkost Kertészova pisanja nakon Č ovjeka bez sudbine, naime, u forsiranju je negativne poetike; konkretnije, njegovi junaci neprestano pate od nemogućnosti ili, u nekim obratima, čak i od samopriznate neukosti u pisanju.

Komentar: Načelno zanimljiva koncepta, no nedovoljno sugestivne redateljske izvedbe, uz nedostatak scenarističko-dramaturške dosjetljivosti, Kud puklo da puklo svojevrsni je igrano-filmski izdanak u ono vrijeme snažne prakse konceptualne umjetnosti, u kojem se mogu prepoznati poetička iskustva Godarda, Cassavetesa, Bertoluccija pa i filma Živa istina domaćeg autora Tomislava Radića.

Pojedinac je pretpostavljen društvu, ali taj bijeg od socijalne stvarnosti, nije ništa drugo nego poetička pobuna protiv diktata tzv. tranzicijske književnosti.

Tonko Maroević dio je razlogovske poetike ostvarivao pjesmom u prozi, gdje su participirali mnogi od generacijskih suputnika, a potom propituje inovacijske sinteze kojima pokušava pomiriti neke krajnosti razlogovaca, a sam nastoji povezati Dragojevićeva i Zidićeva iskustva pisanja, kako bi osnažio poetički značaj generacije, a i vlastita poetička istraživanja.

U kojoj mjeri intencionalnost određuje što je obična a što poetička gesta i u kojoj je mjeri kontekst taj koji determinira gestualnu estetičnost?

Poetička osnova od koje polazi jest iskustvenost pjesme u prozi, kojoj je kao pjesničkoj vrsti uostalom posvetila najbolji dio sebe.