U obrazloženju žirija stoji da odabrana djela predstavljaju širok raspon tematskih, žanrovskih i stilističkih odabira te uključuju autorice i autore koji pripadaju sasvim raznovrsnim poetičkim i generacijskim podjelama.

Ako je iskrena, mora biti subjektivna, i ne mora podlijegati poetičkim trendovima.

Landow naziva Bushov memex " poetičkim strojem " jer je odbacio neka fundamentalna polazišta dominantnih informacijskih tehnologija, Bush odbacije u svojoj biti linearne fiksirane metode koje su " dovele do trijumfa kapitalizma i industrijalizma ".), pa i čitava daljnja digitalizacija znanja.

Iz festivalskoga gledališta suvremena hrvatska dramska riječ nije sklona poetičkim eksperimentima, nastoji postići realističku čvrstoću u čemu je relativno uspješna, tematizira pretežno sad-i-ovdje, a u tonu se bori s pesimizmom i razočarenjem u svakom žanru na svoj način.

C ilj kolegija je u poznavanje s ključnim tendencijama, modelima, žanrovskim ostvarenjima, tematskim preokupacijama, društveno-političkim kontekstom, pojedinačnim autorskim i poetičkim praksama hrvatske književnosti od kraja 70 - ih godina 20. st. sve do neposredne suvremeno sti.

Čitao sam ga u vojsci, u bespućima Kosova, neizmjerno uživajući u stilističkim biserima njegovih rečenica, bliskim sudbinama njegovih likova i sjajnim poetičkim rješenjima, posve izdvojenima u kontekstu suvremene svjetske proze.

Ako bi se ta dihotomija prenijela na plan režijskih poetika, moglo bi se, barem po tri predstave redatelja Pippa Delbona koje su gostovale u hrvatskim teatrima, o tom osebujnom Talijanu govoriti kao o redatelju i performeru drugospomenute struje bez obzira koji predložak načelno uzeo kao temelj vlastitih predstava, Delbonovi radovi nalikuju jedni drugima u svim važnim strukturalnim i poetičkim obilježjima.

Sadržaj predmeta: Prvi dio predavanja posvećen je poetičkim obilježjima stare osmansko-turske pjesničke škole, kako na formalnom planu (kroz upoznavanje s dominantnim književnim vrstama i rodovima), tako i na sadržajnom (kroz poseban osvrt na ulogu vjersko-mističkih tokova na razvoj specifičnog pjesničkog imaginarija).

Međutim će on svoj munchovski krik uspješno artikulirati vlastitim poetičkim iskustvom i na najbolji i najbezbolniji način nastojati izvući se iz hibernacijske i kibernetičke zamrlosti, bez ijedne (suvišne) brazgotine.

Elokventna ludička stilizacija, kalamburi, kovanice i asocijativno-aliteracijska ulančavanja daleko su od proklamirane ' denotativnosti ' brojnih autorskih pisama koja su, zajedno s Radakovićevim, bila prekrivena kišobranom FAK-a (tim medijsko-kulturološkim, a ne poetičkim konstruktom), a jasna premisa antinaturalizma proteže se sve do anti-naturizma; to je onaj ideološki aspekt autorske pozicije u kojem se pobuna spram svakojakih društvenih kolektiviteta radikalizira sve do pobune spram prirode same i u takvoj dosljednosti postaje uvjerljivija, čvršća, utemeljenija.

Za Dubravku Đurić je važno istaknuti autorice koje su se u tom teškom vremenu otvorile različitim utjecajima, poetičkim i političkim mogućnostima.

Autoričina je kompozicijska izvedba poetskog teksta rastresita, višemotivska i fragmentarna; tako komponiran poetski sastavak s nekoliko semantičkih izvorišta, adekvatizira rasuti aktualni svijet bez jasne orijentacijske točke, pa Nela Milijić takav izbor teksta i adekvatizirana svijeta nesumnjivo dijeli s gotovo svim mlađim modernistima u suvremenoj hrvatskoj poeziji, njihovim sad već pomalo prošlim nekad čvrstim poetičkim jedinstvima, tj. modelima hrvatskih pjesnika mlađe i srednje dobi, uz dakako osjetan doprinos imaginativnog svijeta same autorice.

Svojim poetičkim darom iskazuje ono nesvjesno, one osjećaje koje joj je donio život te ih nadrealističkom poetikom transpondira u apstrakcije koje uvijek imaju neko životno značenje, no zbog iskrenosti slika, njezine emocije itekako su vidljive ljubiteljima slikarstva.

Ako smo zainteresirani za ostvaraje te li terature koja nije nastala na ÂťsvjetskomeÂŤ jeziku, ako pridodamo tome možda i razmišljanje o srednjoistočnom europskome kontekstu te usporedbe te književnosti sa zapadnim kulturama, 11 onda je ocjenjivanje djela autora koji žive izvan matične zemlje svrsishodno obaviti skupa s poetičkim istraživanjem većinske književnosti koja ih okružuje, naime djela tih autora istodobno pripadaju sustavu različitih jezičnih kultura. 12 Iz aspekta hrvatske književnosti i kulture u Mađarskoj to znači da, na primjer, bez komparativnog istraživanja sličnih pojavnosti u mađarskoj, srpskoj, makedonskoj književnosti nije moguće utvrđivanje bitnog vrijednosnog poretka.

Prapovijesni kulturni razvoj, jezična indoeuropezacija između Save i Jadrana, slutnja o homerskim osobinama usmenoga stvaralaštva na tim prostorima, homerskima ne samo po duhu i sadržaju, nego i po jezičnim i poetičkim osobinama, grčka i rimska starina, uključivanje ilirskih zemalja u kulturni svijet antike, hagiografske predaje iz Sirmija, Siscie, Salone i drugih središta, preoblikovanje prilika prema slavenskim zakonima i običajima u sklavinijama, dolazak i pokrštenje Hrvata, kontinuitet latinske pismenosti u dalmatinskim gradovima, Trpimirovi benediktinci, prevažni kodeksi dalmatinsko-hrvatske crkve, glagoljaška baština to su neke od velikih tema o kojima čitatelj može pročitati relevantno viđenje vrsnoga autora.

Kolegij je posvećen dominantnim stilskim i poetičkim smjernicama u talijanskoj književnosti i kulturi koncem 20, odnosno, na prijelazu u 21. stoljeće.

Marulić je središnja osobnost splitskoga humanističkoga kruga U oblikovanju njegova književnoga opusa, kulturnoga obzora i svjetonazora sudjelovalo je nekoliko čimbenika: kršćanski moralistički nauk, talijanski humanizam i renesansa s izraženim antičkim poetičkim uzorima, te domaća hrvatska pjesnička tradicija.

Tri su se autora pozabavila klasičnim tekstovima, na različite načine i u skladu s osobnim uvjerenjima i poetičkim preferencijama.

Dojmljivost je zbirke upravo u poetičkim postupcima, u intermedijalnosti.

Pjesme ove zbirke najpouzdanije se mogu odrediti stanovitom fabulacijom samoće, gdje se govorniku izjalovljuju svi pokušaji bijega od subjekta, koji ostaje nosiocem egzistencijalne brige i poetičkim ishodištem.

Dakako, riječ je o uzbudljivim i dubinskim poetičkim mijenama iz kasnih pedesetih i ranih šezdesetih, kada je francuski film, jošjednom, bio iznjedrio prevratnički filmski pokret poznat pod nazivom novi val; silovit nastup skupine istomišljenika (mahom kritičara mjesečnika Cahiers du cinema, koji su ispali iz Bazinove kabanice okrenuo je bio leđa tolikim retoričkim svetinjama tradicionalnoga filma (u matičnoj francuskoj kinematografiji uobičajenim beskrvnim adaptacijama francuskih klasika).

Svojim jedinstvenim, strastvenim i poetičkim stilom, Zevi će nesumnjivo, kao i uvijek do sada, motivirati studente arhitekture i povijesti umjetnosti na predano proučavanje moderne arhitekture, ali ih istodobno potaknuti i na aktivno kritičko promišljanje diskutirane materije.

Uzgred, o poetičkim je obilježjima Bordova stvaralaštva, pred publikom koja se bila okupila u pristojnu broju, govorio nadahnuto.

Najveći broj tekstova bavi se stilsko-poetičkim značajkama pojedinih pisaca.

Ključanin je devedesetih godina bio nacionalno angažiran autor, i u tome smislu značajna je njegova kolumnistička knjiga znakovita naslova Da, ja prezirem Srbe (koju više ne pominje u svojim bibliografskim popisima), kao i roman Šehid o čijim je estetsko-ideološkim poetičkim karakteristikama pisano u Sic - u.

Vetranović je u svojim djelima govorio i o poetičkim viđenjima nastajanja poezije, o oblicima i funkciji.

Uostalom, tek je s kvorumaškom generacijom, kojoj je Čegec bio praktični i teorijski predvodnik, spomenuto pjesništvo šire prihvaćeno u hrvatskoj poeziji, a neko je vrijeme postalo i dominantnim poetičkim modelom na domaćoj pjesničkoj sceni.

U sĂ mome nazivlju primjenjuju se različiti kriteriji, od podjele prema društvenopovijesnim događajima (ilirizam, preporod, apsolutizam), koja je još uvijek dominantna, do podjele prema stilsko⠀ poetičkim karakteristikama tekstova (romantizam).

Sve tekstove u zborniku okuplja interes za ista ili slična pitanja zaokupljeni su snom kao poetičkim i antropološkim problemom: granicama svijesti i podsvijesti, funkcioniranjem mašte, prepletanjem sna i jave, istine i fikcije, realističnoga, fikcionalnoga i fantastičnoga, mogućnostima prijenosa sna kao proizvoda nesvjesnog u književni tekst kao proizvod umjetničke svijesti.

Navedena poglavlja bave se tako specifičnim poetičkim i žanrovskim obilježjima klasicizma u svakoj pojedinoj zemlji s obzirom na društveni kontekst, razvoj književnosti, a autorica donosi i pregled svih istaknutih pisaca s naglaskom na kanonske pisce (od Corneillea, Molièrea, Racinea, preko Phillipsa, Popea i Drydena, Parinija, Alfierija i Foscolu, Gottscheda, Goethea, Schillera do Frankopana, Relkovića, Katančića...) koje će predstaviti u sukusu njihovog života, izvora, poetika, likova, dramskih zakonitosti, utjecaja na društvo i književnost.