odjednom vidim Te u svemu ne u stvarima samo beznačajnom ljupkošću zaogrnutima pojednostavljenim do prepoznatljivosti ne samo tamo gdje, očekivano, trebao bi biti pa razočarenje me razdire kad ne nađem Te ne samo tijelo razapeto u san na simbolu okačenom o zid moje sobe kao svjedočanstvo, znamen, kao potvrda više zbog drugih, nego zbog mene ne samo ukras o mome vratu za podsjetnik i utjehu vidim Te odjednom - u svemu u zvijezdi, vatri, u oblacima i cvijeću čujem Te u vjetru, plaču, u smijehu osjećam te u bolovima rađanja i spokoju umiranja u kaosu ljepote i ljepoti kaosa u svemu ćutim Tvoj dah i čujem Tvoju riječ u svemu Ti jesi s razlogom mudrošću i ljubavlju ispunjen. pa ma koliko puta izdala Te kao Petar zanijekavši " ne poznajem ga " i pognula glavu pred zlobnicima da ne vide Tvoj pečet na mom čelu ma koliko puta zapitala se dijeliš li milosti i ljubavi istom rukom i istom mjerom srce moje osta otvoreno a riječ Tvoja u očekivanju neizgovorena svakodnevno još stojiš kao prosjak na uglu moje ulice ruke ispružene za novčić pogled ili čak osmijeh i ma koliko puta prošla pored Tebe ne osvrnuvši se konačno Te, Bože moj, prepoznajem i ovog sumornog kišnog dana dok sive kiše plaču nad mojim gradom na tren - Tvoje oči smiješe se s prozora i zovu;