Krenuli smo prema jednoj manjoj špilji.Park je predivan i ogroman.Pun je kamenja ali i predivnih šuma.Špilja je bila velika a stepenice do dna vrlo strme i skliske.Samo oni hrabriji su se okušali u odlazak u špilju.Ponovno smo se svi okupili i krenuli prema špilji Grabovači.Teren do špilje bio je grozan.Hodali smo po relativno kamenitom i strmom putu.Samo su se čuli uzdisaju nezadovoljstva.Bilo nam je prevruče a naši ruksaci su još više pogoršavali stvar.Grupa se razdvojila.Napokon smo stigli do špilje.Osjetili smo veliko olakšanje.Sjeli smo na klupe i čekali vodiča.Puhao je lagani povjetarac i ljuljao lišće na granama.Osjećaj je bio predivan.Ali kako se kaže ' ' Sve što je lijepo kratko traje. ' ' Vodič je došao i krenuli smo za njim u špilju.Ispričao nam je ono najvažnije o špilji.Podatak koji nas je najviše razžalostio bio je taj da ćemo morati prijeći 960 stepenica.Tome nisam prodavala neke velike pažnje.Bila sam uzbuđena što ću ući u špilju i obuzeo me jedan neopisiv osjećaj.Špilja je bila zaista prekrasna.Bilo je hladno u njoj ali meni je u srcu bilo toplo.Bila sam ponosna na to što imamo predivnih prirodnih ljepota.Špilja je zaista ogromna.Stepenice su skliske i sve je mokro.Sve se sjaji.Mnoštvo stalagmita, stalaktita i siga činilo je špilju jedinstvenom i čarobnom.Sve sam promatrala s divljenjem.Kada smo sve razgledali, trebali smo se vratiti i istim putem van iz špilje.Bilo je teško ali uspjeli smo.Ponovno smo sjeli na one iste klupe kako bi se odmorili.Uživali smo u prirodi i bilo nam je doista lijepo.Vladao je mir i tišina.Kako bi sve stigli na vrijeme, krenuli smo dalje.A naša sljedeća postaja bio je Vidikovac.Prolazili smo šumskim kamenitim puteljkom.Šuma je bila listopadna i savršeno se osjećao miris svježeg zraka i suhog lišća.Čim smo se sve više približavali Vidikovcu put je bio sve teži.Neumorno smo hodali po brdovitom terenu.Više nismo mogli i nadali smo se da će ipak tolika muka biti vrijedna onoga što ćemo vidjeti.Samu sebe sam bodrila kako bih uspjela.Došla sam do jedne velike kamene stepenice, zakoračala i bila sam tamo.Bila sam sretna i svakako se sva muka isplatila.Pogled je bio veličanstven.Pružao se na rijeku Liku, pašnjake i okolna mjesta.Rijeka je neprimjetno tekla a stoka koja je pasla izgledala je toliko sićušno da se nije primijetilo kako se kreću.Vjetar je jako puhao i malo nas rashladio.Pokoja kapljica kiše pronašla je svoje mjesto na našim obrazima.Uživali smo u pogledu.Zaboravili smo na sve brige, probleme i na samu pomisao da je sutradan ujutro škola, Sada smo bili i srcem i mislima u Lici na Vidikovcu.Par kapi kiše nas je uznemirilo pa smo odlučili krenuti dalje, odnosno prema busevima.Sada nam je bilo lakše prijeći put jer nismo morali ići uz brijeg.Pratili smo oznake u šumi i tako sigurno stigli do autobusa.Za nagradu smo se počastili sladoledom, sokom ili vodom.Bili smo iscrpljeni i umorni ali nismo skidali osmijeh s lica.