Sad će da mi bude krsna slava, a kako sam već star (pa uvek nešto pogrešim) moram da kupim gotovo.

volio bih znati koji su to zdravorazumski kriteriji koji objektivno određuju veličinu nekog narodnog sina, evo ja ću niže pokušati ponuditi neke:))) sistem u kojem smo živjeli bio je čardak ni na nebu ni na zemlji, tempirana bomba potfutrana svačijim kreditima kako bi se iznutra kupio socijalni mir a izvana neutralnos odnosno nemanje ruskih baza; to što je narod živio bolje od primjerice bugarskog ili rumunjskog nipošto nije bila stvar gospodarskog uspjeha već davno patentirane opisane politike koju je primjerice kasnija sanaderovština samo nastavila s drugim ideološkim obrascem; da je netko bio formirana ličnost sa petnaest godina nije ništa novog, ili smo zaboravili priče o kuhanim svinjskim glavama s tavana? meni je to isticanje neospornih vrijednosti onog sistema prilično sporno, a vjerujem i da mnogome posjetitelju one nisu neosporne; do jutra bismo mogli nabrajati dobre i loše strane toga sistema (kao i mnogokojeg), jer ispada da se jedan Johnny, Brecelj, Divljan ili Rundek (kao za mene prilično veliki sinovi naših naroda i narodnosti) u stvari nisu imali protiv čega buniti (a bunt je bio osnov njihove priče, zar ne?); svijet je prilično komplicirana pojava, pa se kod bacanja kamena uvijek postavlja upitnost onoga koji će to učiniti prvi; kao što su nekome jednoć cvale ruže tako ta činjenica nipošto ne znači da je svačiji povrtnjak bujao, evo i gospon Jima kao najdelikatniji dio Stoneove trilogije posebno me fascinirao onaj dio o kralju guštera u kome on, kao neosporno jedan od najvećih anarhista svih vremena šest puta prije smrti odlazi kome (?) odvjetniku kako bi sredio vlastitu oporuku daleko smo mi od te Jamerike i njihovog shvaćanja stvari, možemo se truditi hračkati na nju i oponašati one koji su to činili desetljećima prije nas (gospon Jim, na primjer), ali osim što priča s potkivanjem žaba ne pije vodu, valja još istaći i to da s ove strane Stiksa neće biti sretne zajednice u dolini suza dok ne proradi koncept odgovornosti u tom smislu jedan štiklec iz kasnih osamdesetih, besmrtna knjiga velikog Bogdana Bogdanovića Mrtvouzice donosi nam nezaboravnu epizodu u kojoj njega, kao neposlušnika u odnosu na Miloševića, moraju napasti svi opštinski komiteti sk od Ljiga do Vranja, pa tako u nekom Požarevcu, Aranđelovcu, ne znam više, ustaje neki čovjek i komunista i na temu odgovornost za javno izrečenu reč deklamira: drugovi, ja sam električar, i ja kad pogrešim ode glava pozdrav, i najte kaj zameriti

Ukoliko u jednom trenutku postoji šansa da pogrešim na dva načina: da budem zajeban od strane nečoveka, ili da odjebem čoveka - koju ću od te dve greške lakše podneti?

Toliko me srce pita da mu kažem što je ljubav srce kako da ti velim što riječ pravu ljubav znači, ne znam kako da je zovem jer ne želim da pogrešim to je život i užitak to je mladost to je nada to je sreča i utjeha uzdignuče i padanje.

Znanstvenici su pokušavali na razne načine liječiti AIDS, ali bez uspjeha jer su pošli pogrešim putem vjerujući da je riječ o bolesti koju izaziva virus, što nije točno, pa su nepotrebno počeli pacijentima davati antiretroviralne lijekove.

I da, ako prođem i danas, ako ne vidim ko me gleda očajnički ako pogrešim, moje će pogreške započeti novi rat, doneti nove žrtve jer, napokon, deo smo kruga u kome se tačke gurkaju sa obe strane prečnika.

Kad pogrešim ja to i priznam

- Da, daj mi i žensku viagru i da mi objasniš kako se koristi... tačno... ne razumem se, pa da ne pogrešim, mislim, moj prijatelj..

Kadgod pogrešim mogu biti siguran da će to ljudi otkriti

Evo i ja bih se malo uključio.Bio sam hrvatski vojnik cijeli rat ali ne na području o kom se raspravlja.Živim u Slavoniji.Naime moji korjeni potječu iz Zelengrada i Medviđe pa mi je to područje donekle poznato.Naime moj djed odlučio je svoje zadnje dane provesti u Kruševu nedaleko od rodnog mu mjesta Zelengrada.Već u jesen 1990, dobro se sjećam imao sam kolinje u kuću bane djed.U razgovoru on mi kaže da je prezadovoljan s ljudima kod kojih živi ali da dolazi rat i da on nesmije biti u Kruševu jer da on dobro pozna srbe i da zna što će napraviti.U Hrvatsku nije vjerovao iako je za njom patio.Bio je 1906 godište.Na pravoslavni božić djed iznenada umre i biva saranjen u Kruševu.Sad bi se vrato malo nazad.U ljeto 1990 pošao sam s obitelji na ljetovanje u Vodice, usput smo posjetili djeda i tom prilikom upoznali i daljnje rođake kod koih se on smjestio.Proveli smo oko pola dana skupa, posjetili kamen i izvor na kom je bio nacrtan hrvatski grb.Djed je bio smješten u blizini crkve i groblja u centru sela.I još uvjek čuvam slike tog događaja.Slikao sam taj kamen, ulaz s glavne ceste gdje je na jarbolu visila hrvatska zastava, te uz put tragove tek uklonjene barikade negdje oko cijevi koja prelazi iznad ceste i spušta se u hidrocentralu.Za nas je to bila još nebitno jer ratu se u to vrjeme nismo nadali.U Vodce sam produžio preko Karina i Benkovca isto tako se nakon 10 dana vratio, opet navratio kod djeda u Kruševo nakon par sati produžili smo preko Obrovca Gračca i plitvica kući.Usput i na ljetovanju nikakvih problema osim nekog osjećaja u zraku.U to vrijeme u Kruševu nisam vidio policiju ni na ulazu ni u mjestu.6.1.1991 umire mi djed i moj otac te njegove dvije sestre a djedova djeca krećemo na sprovod.Sprovod je obavljen, u Kruševu.Umjestu smo ostali nekoliko sati a zatim smo produžili preko Karina u Zadar kod ujaka.U Kruševu ni tad nisam vidio policiju, čak ni patrolu.Na sprovod smo došli najkraćim putem Karlovac-Plitvice-Udbina-Korenica-Obrovac-Kruševo.U povratku me ujak, stari vuk savjetuje da više ne idem nazad istim putem jer je preopasno.Poslušam ga i odem preko Gospića ali u gospiću pogrešim i odem u pravcu Korenice.Uz put hrpa policije ali me niko nije dirao, možda zato što sam imao stranu registraciju na autu.Sve u svemu dobro smo prošli i stigli kući.Imam još neka događanja u vezi kraja iz kojeg potječe moj djed i baka ali o tom drugi put

Cura ima muža i djete i kako kaže za sebe: Nisam narcis-ali svjesna sam svoje ljepote, Nemam Komplexe-ali svjesna sam svojih mana, Nisam uobražena-ali neću da pričam sa svakim, Nisam glupa-ali mogu da pogrešim, čovjek sam... volim da volim i budem voljena....