Isti ti (a tih je puno) će ti zviždat i opet će ti psovat majku čim jednom pogriješiš na terenu.

ovako istina je što ljudi kažu da ako pišeš blog onda budi spreman da te razapnu ako pogriješiš, pošto se meni neda bakćati sa time da li pišem ispravno ili ne i slično, a i nisam javna osoba onda radije obrišem blog i odem od tamo di mi ne paše jer na blog se nisam došao kurčit nego eto podjelit nešto s nekim ljudima koje znam ili neznam, sada kada to više nije bezbrižan gušt i ventil za izbacivanje nekih osjećaja (dobrih i loših) vidim da to više nije mjesto za mene.

Ili, ako pogriješiš na nekom velikom, iduće godine si opet tamo.

Više o premještanju stranica možeš pročitati ovdje, a ako negdje pogriješiš, nije problem, sve se može vratiti.

Umjesto da ih pohvataš i da im sudiš, pa da ih tek onda kazniš, pogriješiš pa ih kazniš bez suda.

Najteže je odlučiti, presuditi, a da ne pogriješiš, naneseš nepravdu optuženiku ili obitelji žrtve kaže Pavlović oprezno se osvrćući na konkretne slučajeve kojima smo nedavno svjedočili.

Vrtiš se i uživaš u svom trenutku jer ti si balerina tih nekoliko minuta ti si balerina i svi te gledaju i misle, vidi kako je lijepa, mršava, ali takva balerina mora biti, balerine su sve mršave, gdje si vidio debelu balerinu, i kostim ti predivno stoji i čak ako pogriješiš, nema veze, jer nitko ne zna.

A to ti je onda kao da ti netko drži uperen pištolj u glavu i kaže: " Možeš raditi što god hoćeš, ali ako pogriješiš... ".

... a što se tiće mužića, mislim da bi bilo vrijeme da ga napustiš, ili se privikni da ti glavni događaj života bude ševa srijedom u pauzi za ručak, ili sat vremena kad pogriješiš ulaz teretanu.

Usput, nije strašno ispričati se kad pogriješiš.

Ćovjek je stvoren na sliku Božju, kao slobodno biće koje ima slobodu odabira, a Bog te neće satrti kamenom pločom dekaloga ako pogriješiš.

Ako nisi skroz koncetriran lako pogriješiš i nekog odgovornog i savjesnog političara bez ikakvog razloga nazoveš:« Licemjeru jedan licemjerni ».

Ako pogriješiš, možeš izgubiti jedno i drugo.

Čak i ako pogriješiš, nitko ti neće zamjeriti.

Ali nisi svjestan da lakše pogriješiš, lakše od ostalih jer povjeruješ da taj osjećaj, osjećaj da držiš vlastitu svijest u rukama, te čini zrelijim od drugih.... i onda, predstava počinje, uloga se stvara.

Zadnji brzinci su bili jako napeti, s puno šodera na cesti i trebalo je voziti oprezno, jer ako pogriješiš odmah letiš van.

zaista, htio sam odlediti ribice, uvaljati ih u brašno i spržiti na ulju. umjesto toga, bjesomučno pušim i srčem najcrnju kafu. tražim u sebi crviće koji mi, s vremena na vrijeme, ne daju da spavam ili mi prirede ovakvo jedno jutro, tmurno i gnjecavo. nabrajam ih, crviće, jedan, dva... dva. prije ih je bilo više. to je dobro. stoput sam pomislio kako je puno lakše pisati o lošim nego o dobrim stvarima, ali sada mi je obratno. i to je dobro. treba učiniti ono što misliš da je najbolje, iako je često teže. dabome, ponekad pogriješiš, ali bitno je da stojiš iza svojih postupaka i prihvatiš njihove posljedice. i tako.

Negdje pogriješiš, negdje pogodiš tamo gdje možda i nisi očekivao, rekao je danas Zoran Milanović.

U nogometu, ako i pogriješiš, sve se vidi.

zanimljivo kak veli " zaboravljam nickove " (ja nemrem zabiti, pogotovo međunarodne, ako se kasnije po broju adrese ili protokola itd javljam kumama koje sam htel vidjet, a i pun je net šugavih sirovina koje dolaze sa tuđim imenima, lažnim spikama i identitetima sa kakvima nemaju veze, pa ti je bolje odmah nastupit s imenom, a privatno se skroz otkrit vlasniku bloga ili adresa i mreža na koje ideš, jer ljudi vole podijeliti, matematički, sami sa sobom rezultate tuđeg rada, pogotovo kada ti krene, a kada ispadneš šonjo ili negdje pogriješiš, onda kao nemaju ništ s tobom, što je grozno i često u seljačkoj tranziciji).... ali htel sam nekaj drugo reći, ZAŠTO GOSPOĐA KOJA ZABORAVLJA NICK MISLI DA " NEŠTO VIŠE " MORA DOĆI TEK NAKON SEKSANJA? vidite, kak vam je pristup drecav i gnjecav, da se svatko sa svakim ko prase najprije mora zasliniti i zasočiti, oznojiti i zaspermiti, eh da bi kasnije kao bilo nešto više. to je grozan neoliberalistički pristup, libertinaža bez kraja i konca, jer gospa koja mi najprije međunožje nudi, A ZA KOJU UOPĆE NE ZNAM JE LI VRIJEDNA ZA " NEŠTO VIŠE " JE VJEROJATNO NEKAKVA JADNA, NEDOŠEVLJENA BOGICA KOJU SU MNOGI NA TAJ NAČIN IMALI, A MUŽA JE SJEBALA KO ZADNJEG KRETENA, i sad nas kao impresionira to kakva je nekome profesija, ili dva i dva. to je smešno. zašto najprije iz razumijevanja i otkrivenih zajedničkih interesa i potencijala ne bi nastalo NEŠTO VIŠE, a ne iz puste jebačine? kaj je s tim bivšim mužem? jel mu netko karicu odrezal? troje je djece stvorio s njom, a sad ništa. sve dok si u klubu samaca, to ti je kao i u klubu alkoholičara... nisi čist, jer stalno dokazuješ da si kao izliječen, sebi ravnima. bezveze. mislim, ono, ovo stvarno ne kužim za seksanje... da prvo moram nekog nabiti i dobro razvaliti, eh da bi bilo kasnije nekaj više.

Zato bez obzira da li si vojnik ili rock ' n ' roll pjevač moraš biti najbolji jer kad pogriješiš zgazit će te.

Zato je sve ostalo c, za svaki slučaj, da ne pogriješiš.

Kad sviraš s bendom i pogriješiš, uvijek možeš okriviti bubnjara jer bubnjari su uvijek krivi za sve.

Zato ti je najbolje napuniti sve džepove kamenčićima i kad god pogriješiš, baciš jedan preko ramena.

Geza, samo hrabro, ne daj se smesti u svojoj potrazi.Istražuj pa makar da i pogriješiš ponekad.Trud, hrabrost i odvažnost uz poniznost i nesebičnost, hvale su vrijedne ljudske osobine.

Mentalitet navijača je prava enigma i ako malo pogriješiš teško ćeš postat omiljen.

Nadalje, u početku će ti se činiti kao zaista simpatična pojava, no s vremenom (koje će svakako prolaziti, jer on jednostavno nema dovoljno termina), on će se priviknuti na tvoju pojavu te će si dati oduška, početi s tobom raspravljati o privatnim stvarima, vrijeđati te kao da ti je u rodu pa si takve stvari smije dopustiti, okretati očima, glasno uzdisati kad pogriješiš, i što je možda čak najgore - svima poznatima i nepoznatima pričati o tvom osobnom životu, tvojim greškama u vožnji, tvojim navikama tokom vožnje.. svemu onom što po nekom zdravom razumu nebi trebao/smio..

I muče te podijeljenosti što je pravo, a što krivo, koja je kazna ako pogriješiš.

Zoran Milanović: Negdje pogriješiš, negdje pogodiš

Pogriješiš li, koliko je telud od nože, zaludu ti i račun i rađa