Ma uopće je bio vrlo simpatičan, podsjećao me na jednog pandura iz nekog srpskog filma, ne mogu se sjetiti kojeg. Dobro - slegnem ja ramenima Recite - ne prelazim ja na ti. Vidi, ako si spreman da počastiš možeš da odeš u Novi Sad i večeras, ne moraš drugi puta. Koliko? sjetim se ja da smo se najavili i da je domaćica spremila večeru, onako kako srpski domaćini to znaju, pa ajd da nisu džabe spremali. Pa koliko možeš nasmije se on, opet vrlo simpatično. - 20 evra ispalim ja ne razmišljajući jer nisam vičan takvim situacijama. Dobro vidi, ti sad lepo sedneš u kola, staviš evre, al ' da pojačaš, da pojačaš i... Ma ne mogu ništa da pojačam, razmašem se ja rukama, i ovo mi je previše, ionako ni ne trebam u Novi Sad, mi smo bili u Vinkovcima... Ma dobro, nemoj da si nervozan, u redu, ajd smiiri se popravi on onu šapku dakle, staviš evre u saobraćajnu, u redu, ne treba da pojačaš, i lepo dođeš do kućice, ja ću tamo da budem, kao našao si zeleni karton i ideš za Novi Sad.