Državu koja bi voljom svojih građana trebala biti samostalna, a ovisnija je o drugima nego ikada prije, koja ima napredno gospodarstvo koncentrirano u rukama dvjesto bogatih obitelji s još uvijek nedostignutom proizvodnjom iz predratnog perioda, banke u stranom vlasništvu, osiromašeno stanovništvo koje štedi 136 milijardi kuna koncentrirano na, kažu 15 - tak % građana (čudio bih se da je i toliko), koja uvozi preko 70.000 tisuća automobila godišnje i u kojoj će zdravstvenu zaštitu plaćati svi osim mladih, koja je za vrijeme ratnih razaranja napravila pretvorbu poduzeća i privatizaciju rasprodajući obiteljsko srebro za male novce i poklanjajući ga onima koji nas danas izrabljuju više nego nas je itko ikada u povijesti izrabljivao, dovodeći zemlju u dug od 35 milijardi EUR, polazeći od 15 milijardi EUR 1990. na 22 milijuna stanovnika (700 EUR po tadašnjem stanovniku Hrvatske) na 7000 EUR (po današnjem stanovniku Hrvatske), broj zaposlenih višestruko se smanjio, nesigurnost i gotovo svakodnevne mafijaške likvidacije ili bezazlena dječja ubojstva....