I kad u čitavu tu bljutavu musaku dodamo i lik zagorskog umirovljenog generala, usput i mirnodopskog trgovca ljudima, te njegova neprilagođenog sina delinkventa, i sve to začinimo s konačnim trikom da čitavu knjigu zapravo piše policajčeva djevojka (što je fora ispod svake ozbiljne razine), doima se kao da nam je poslužen pokvareni šlag na osušenu tortu; čitatelja iz ravnodušja i osjećaja gubitka vremena ne može više povratiti ništa, pa čak ni notorna činjenica da se policajac uspio pomiriti sa svojom djevojkom uz samrtnu postelju njihova mačka Grge koji je, gonjen mačjom znatiželjom, pao s četvrtog kata.

Frane Barać i Drago Šundov su bili zaista neumoljivi u kažnjavanju prijestupnika među kojima je bez milosti " stradao " i novčanik policajčeva prvog rođaka.

Sukob dviju obitelji traje dulje vrijeme, i to zbog središnjeg puta u Krušvaru gdje prema riječima Anđelka Ćurkovića policajčeva djeca svojim mopedima teroriziraju mještane.

Ujedno tako gledateljeva perspektiva varira ili postaje usklađena s onom glavnoga lika u moralnoj krizi, ili se od nje otuđuje i razilazi, iako dugi klimaks i efektan završetak (policajčeva dužnost nije slušati vlastitu savjest, intuiciju ili osjećaje, nego provoditi zakon, poručuje jednoumna pravocrtna birokratska proceduralnost finala) pridaju na snazi moralnoj ozbiljnosti i težini ovog nimalo spektakularnog, svakako neispolitiziranog, a prije svega maestralno režiranog filma.

U duhu te hajke Peltier je 1972. lažno optužen za pokušaj ubojstva policajca što je demantirala i policajčeva djevojka koja je izjavila da je policajac saznavši za FBI-ev novi zadatak htio pošto-poto prikačiti nešto Peltieru sve za napredovanje u karijeri.

Slučaj dva mirna Funcuta i policajčeva ispovijest govore da navijački problem nije nimalo bezazlen.

Priča je iznimo linearna, a redatelj prati policajčeva zlodjela gotovo dokumentarističkim postupcima, ostavljajući gledatelju da se sam postavi prema njegovom liku i djelu.

ne želim opravdavati nepromišljeni postupak policajca ali tek istraga i vještaćenje oružja treba utvrditi u kojoj mjeri je doista kriv. možda je na oružju pukao izvlakač (što se, teoretski, može dogoditi bilo kada) pa je metak ostao u cijevi, bez obzira na višestruko povlačenje navlake cijevi, tko zna od kada. tada je policajčeva krivnja djelomična i sastoji se samo u tome da nije pogledao u cijev, što mora se priznati, ne djeluje profesionalno u moguće punom hodniku suda. nadalje smatram da se pravilno propisanim radnjama prijema i nakon povratka oružja sa privremene pohrane, mogao prevenirati sporni slučaj. kao umirovljeni časnik znam kako je to po vojnoj policiji bilo riješeno u HV-i. na porti gdje je bila obveza privremene pohrane osobnog naoružanja nalazio se primjereno dimenzioniran i načinjen drveni sanduk napunjen pijeskom koji je na gornjem dijelu imao metalni lijevak i rupu. po predaji oružja, osoba koja je predavala oružje bila je obvezna pred portirom izvaditi okvir (koji je ostajao kod nje), gurnuti cijev u narečenu rupu sanduka i izvršiti repetiranje i opaljenje na prezno. tek nakon toga portir je preuzimao oružje na pohranu. po povratku opet je osoba kojoj je vraćeno oružje pred portirom ponovila postupak repetiranja i pucanja na prazno, a tek onda vrativši okvir u oružje mogla napustiti štićeni prostor. slažem se da je jedno gađanje godišnje premalo za uvježbanost policajca a to se očituje i u tome da se vrlo mali broj policajaca (iako vjerojatno ponekad postoje stvarni razlozi) uopće odlučuje na uporabu oružja osim za pucanje u zrak iz upozorenja. uzrok je upravo neuvježbanost i strah da metak ne završi u krivoj meti. međutim tko hoće nađe način a tko neće nađe izgovor. uzmeš par metaka i pravac streljana, kamenolom, neka osama, mala meta i pali. nije potrebno ispucati tačke streljiva da bi se bilo u kakvoj takvoj formi da bi se bez straha u promašaj (pod pretpostavkom realne udaljenosti) uporabilo oružje.

Policajčeva obitelj smatra da je pribijena na stup srama.

Naši izvori iz prijevozničkih krugova kazali su kako je Rak gledao kroz prste nekima koji su ga navodno podmazali dodajući kako je to bila učestala policajčeva praksa.

Liječnici su također optimistični po pitanju policajčeva oporavka.

Navodno kažem jer svi imaju samo riječi pohvale za dotičnog, pa je onda vrlo upitno koliko je policajčeva izjava istinita

U kadru iza toga uzlazni niz akorda koji prati policajčev pokret zviždanja svojim dinamizmom ne samo da podcrtava dinamizam policajčeva kretanja nego i pojačava percepciju stanovite uzrujanosti policajčeva čina i situacije na cesti.

Dakle, ne priprema gledatelja samo za praćenje daljega dinamizma unutar sekvence nego ga svojim stalnim dramatičnim akordima isprepletenim s prizornim zvukovima ponavljana policajčeva zviždanja, zavijanja sirena policijskih automobila... čini osjetljivim za tome srodne emotivne modalitete prizora: za percipiranje zastrašenosti ljudi, takvih njihovih reakcija, lovačke poduzetnosti i zlokobnosti poteza policije, uzbuđena ljudskog komešanja na ulicama...

Kako je cijena policajčeva rada veća od cijene kamera, usporedba može zavarati.

U zapisnik je samo unio da je Marinković odgurnuo policajčeva sina, da je pokušao udariti i policajca, inače svog susjeda, a policajac je samo blokirao udarac.

Policajčeva udovica je uložila nekoliko miljuna dolara vrijednu tužbu protiv Shakura, Interscope Recordsa i Time Warnera.

Uglavnom, policajčeva je ruka bila vjerodostojnija od njegovih riječi.

Čak niti naoko savršene obitelji kao što je ona policajčeva (lijepa i pametna žena, odana, dva sina, materijalno sređeni) imaju ozbiljne krize.

Policajčeva žena ne razgovara o tome sa svojim mužem, već svojom psihijatricom.

U navodno silovanje ne vjeruje ni policajčeva djevojka, koja kaže kako su mu polusestra i njezina majka zamjerile što im nije htio posuditi novac.

Jednom je policajčeva nervoza razriješila teško ubojstvo, drugi put je probdio noć s mrtvacem u istoj sobi, priča nam o ubojstvu u selu duhova i osveti nakon čak 40 godina.

Policija nam je nanijela veliko zlo jer nije obavila posao - jecala je policajčeva supruga držeći dvomjesečnog sinčića Antu

U policiji su naveli da je razlog policajčeva privođenja " primanje mita i zlouporaba ovlasti ".

Policajčeva supruga nije komentirala muževu vezu s djevojčičinom polusestrom, s kojom se zaručio, i tvrdi da nije silovatelj

Policajčeva supruga ostala je na telefonskoj vezi, pratila suprugovo kretanje i izvještavala policiju.

Znali su odgovore na sva policajčeva pitanja, samo im nije bilo dovoljno jasno zašto ne smiju u automobilu sjediti sprijeda.

Trebalo bi prvo propisati nekakav zakon kojime bi se regulirala policajčeva plaća po broju kazni koje je prijavio, a zatim uređivati ostale stvari

' Kad si u srednoškolac policajčeva kćer i nije netko s kim se možeš zafrkavati ', kazao je preplašenom tinejdžeru

Policajčeva se riječ tretira kao dokaz