New age ekonomisti, poput new age religioznosti inkorporiraju u svoje koncepte upravo nepodnošljivi miš maš misli svima prihvatljivih zbog referenci (široj masi odnekud poznatih) koje je nemoguće dekonstruirati ikakvim pristojnim i politički korektnim pristupom... tko god se toga prihvati mora računati da nema od čega krenuti, da će morati raščlanjivati toteme svih misli minulih stoljeća, i ekonomskih, i socioloških,... sve to jedino stoga što niti jednom neo-ekonomskom smjeru ne pada na pamet zapadnoj javnosti isporučiti istinu o promašenosti široko popularne ideje, ideje postindustrijskog društva ugode, zabave i hedonističkih usluga... čak i sada kada je već samim poklapanjem zemljopisnih granica s granicom prihvaćenosti koncepta deindustrijalizacije postala egzaktno dokaziva korelacija među ekonokriznim sustavima i izabranim gospodarskim konceptima.