Kad bi otišli dalje u povijest neovisne nam države Hrvatske mogli nabrojiti još sijaset takvih individua, bivših doktora što su stekli bogatstva kakva doktori koji spašavaju ljudske živote neće moći steći tijekom čitavog svog radnog vijeka, političkih emigranata s ustaškim mentalnim sklopom koji su postali ministri i svoje ideje ugradili u temelje ove države, šofera i skladišnih radnika koji su odjednom tijekom rata postali strašno pametni i sposobni, postali generali i stekli za naše prilike basnoslovna bogatstva.

Zar bi, inače, osamdesetih godina prošloga stoljeća navodno već skoro krepana konfederalna država, da je doista čeznula od-umrijeti, imala volje i snage baviti se likvidacijama svojih, izmišljenih i stvarnih, neprijatelja, primjerice hrvatskih političkih emigranata, ili bi prilegla i mazokistički uživala u svojoj smrti?

Njemačke, švicarske i austrijske vlasti provode još nekoliko istraga kojima je obuhvaćen Josip Perković za ubojstva još nekoliko hrvatskih političkih emigranata tijekom 70 - ih i 80 - ih.

Hrvatska republikanska zajednica osnovana je kao nastavak stranke koju je 1951. godine utemeljila u Buenos Airesu skupina hrvatskih političkih emigranata, pod imenom Hrvatska republikanska stranka.

Kako naša administracija (ne) radi svoj posao kako Bog zapovijeda i kako ustvari mora raditi, govore i primjeri oko utvrđivanja statusa političkog uznika za grupu političkih emigranata Barišić Lisac.

Grupa Barišić - Lisac je prva grupa u svijetu političkih emigranata koji su imali hrabrosti oteti zrakoplov i sa njime osloboditi Barišića i Brajkovića.

Sin " velikog " tate kako ga nazivaju u obavještajnim krugovima, sin koji je ostao zadnje uporište svom " zaslužnom " ocu u svrhu zaštite od izručenja po aktivnoj međunarodnoj tjeralici koju je za Josipom Perkovićem raspisala Njemačka savezna policija, zbog sudjelovanja i organiziranja više ubojstava hrvatskih političkih emigranata tijekom njegovog dugogodišnjeg " istaknutog " rada u zloglasnoj UDBI.

Napisali su ih dvojica hrvatskih političkih emigranata dr. Jure Petričević i dr. Tihomil Rađa, ali da bi zavarali neprijatelja i pojačali nesigurnost, radilo se zbilja o širem zajedničkom pothvatu političkih emigranata i oporbenjaka u domovini, nisu htjeli potpisati tekst.

Ne odnosi se, primjerice, na činjenicu odgovornosti izvršnoga komiteta SKJ u vrijeme ubojstva hrvatskih političkih emigranata u svijetu.

Nekadašnji HTV-ov novinar i urednik a sadašnji direktor Al Jazeere Balkan Goran Milić uskoro počinje snimanje dokumentarnog filma o dvojici mladih političkih emigranata iz Dalmacije, Anti i Stipi Topiću, njihovom poslovnom uspjehu u dalekoj Australiji i o njihovoj upornosti da u rodni kraj prenesu dio stečenog kapitala i poslovno znanje te o silnim preprekama na koje pri tome nailaze.

Kako je moguće da predsjednika RH u poslovima nacionalne sigurnosti savjetuje sin osobe osumnjičene za niz egzekucija političkih emigranata u Njemačkoj.I ne samo osumnjičen, ime dotičnog nalazi se na potjernici njemačke policije.Zamisl imo, npr. imaginarnu situaciju, kako je Saša Perković prilikom zapošljavanja u Uredu predsjednika RH prolazio rigoroznu sigurnosnu provjeru.

Prema riječima bivšeg načelnika srpske tajne policije, Služba državne bezbjednosti (SDB) Jugoslavije upisala je 1987. na listu političkih emigranata koje treba likvidirati i ime dr. Franje Tuđmana.

Nakon II. svjetskog rata u Peru je 1948. g. stigla skupina od oko 1 000 hrvatskih političkih emigranata iz svih krajeva Hrvatske.

Po dobro informiranom novinaru Andreasu Wassermannu šanse su dobre da će njemački ministar unutarnjih poslova de Maiziere ozbiljno morati razmotriti Bošnjakov zahtijev, jer münchenski vrhovni državni sud je 2008. pravomoćno ustanovio da je Tito osobno naređivao ubojstva političkih emigranata i da je zapovjedna linija išla od njega preko SK Hrvatske do obavještajnih službi i izvršitelja.

Uz to Wassermann odaje da je njemačko državno odvjetništvo na temelju novih svjedočanstva i dokumenata obnovilo istragu nad ubojstvima hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj, te da se istraga sada više ne vodi samo protiv šest poznatih osoba (Perković i ostali), već ukupno protiv 14 osoba.

Cijenjene dame i gospodo zastupnici Europskog Parlamenta, poštovani gospodine dr. Swoboda, ne dopustite da ignoriranjem našega prijedloga u očima hrvatskoga naroda postanete pomoćnici onih koji žele spriječiti procesuiranje egzekutora i nalogodavca ubojstava hrvatskih političkih emigranata diljem Europe, žrtava zločina totalitarnog jugo-komunističkog režima.

Dakako, da ne odustajemo ni od zahtjeva da se neke pojedince proglasi i narodnim junacima - kao što su grupa političkih emigranata iz grupe Barišić i drugi dugogodišnji uznici koji su umoreni u uzama ili se pak, još nalaze u njima.

Oni se terete za organizovanje i učestvovanje u ubistvima hrvatskih političkih emigranata sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka na teritoriji Njemačke.

Đodan), preko noći i po kratkom postupku zabraniti i ugušiti popularne novine (Hrvatski književni list) ili poubijati priličan broj hrvatskih političkih emigranata, uz uvjet da se zauzvrat, u granicama koje je zadao Centralni komitet, može uglavnom nekažnjeno braniti bar pravo na vlastiti identitet i naziv svog jezika.

Osobno sam boravio u Munchenu do početka Domovinskog rata i upoznao sam dosta političkih emigranata i već tada sam otprilike znao tko su ispravni a tko su neispravni i već tada je se pričalo tko je zaslužan za smrt Đure Zagajskog, a to je bio tip koji se vodi pod imenom Karlo s prezimenom sa prvim slovom Š iz Zagreba s suradnikom (prezime s prvim slovom P) jer se tada znalo da su to kriminalci iz Ex Yu (ubojstvo i pljačka) koji su došli u emigraciju, a nisu imali veze s Hrvatstvom, nego su nama tada mladićima u razgovorima pričali o svemu (kriminalnim radnjama), a ne o Hrvatskoj stvari.

Kako je hrvatskom narodu bilo prvih deset godina pod velikosrpskom diktaturom u Kraljevini SHS, (1918. 1928.), Miroslav Krleža, istaknuti hrvatski književnik, ovako rezimira: dvadeset i četiri smrtne presude, preko 600 političkih ubojstava, 30.000 političkih hapšenja, 3000 političkih emigranata i bezbrojna masa političkih izgona.

O d brojnih Udbinih likvidacija nekadašnjih političkih emigranata najviše se govorilo o ubojstvima Ante Brune Bušića 1978. u Parizu i Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu 1983. pokraj Münchena.

U njegovoj glavi kovitlao se jedan strašan galimatijas u kojemu su na istoj ravni bile popabirčene povijesne činjenice, diletantske teorije ostrašćenih političkih emigranata, najbabskije predrasude, mitologija i mitomanija, rastrzanost između podložnosti autoritetima i zavisti prema njima, sve prožeto osjećajem vlastite više vrijednosti, potpuno neutemeljenim.

Tada je Vukojević njemačkom sudu predao više autentičnih dokumenata koji svjedoče o Udbinim ubojstvima hrvatskih političkih emigranata u inozemstvu, posebice u Njemačkoj.

Izgleda na prvi pogled dobro ali bi s vremenom bilo mnogo ekonomskih i političkih emigranata iz Srbije, a to bi zapad namjerno forsirao i na kraju bi u RH bilo preko 20 % Srba opet bi počeli s nemirima i srbovanjem.

U svojoj prvoj knjizi istražili ste i opisali ubojstva 77 hrvatskih političkih emigranata.

Sam izbor predsjednika Josipovića da mu Saša Perković ostane savjetnik za nacionalnu sigurnost (što je njegovo nesporno pravo kao predsjednika) odmah je dao naslutiti da će RH biti talac sudbine Josipa Perkovića kojega njemačko pravosuđe već godinama traži zbog likvidacija hrvatskih političkih emigranata, a autor nove pravednosti predsjednik Josipović sve čini da ga sačuva od izručenja.

Kao temeljni razlog zahtjeva hrvatske braće, njemačkih odvjetnika, navodi se Titova osobna odgovornost za Udbina ubojstva političkih emigranata« stoji u uvodu intervjua novinara Tomislava Vukovića u kojem je za novi broj Glasa Koncila (s nadnevkom nedjelje 10. srpnja) razgovarao s autorima pisma, njemačkim odvjetnicima Davorom i Zlatkom Prtenjačom.

O toj njihovoj inicijativi, o ubojstvima hrvatskih političkih emigranata u inozemstvu, nekadašnjim profesionalnim Udbinim ubojicama, njihovu medijskom tretmanu, odnosu najviših državnih dužnosnika prema njima ali i sadašnjem »stanju duha« u Hrvatskoj čitatelji mogu pročitati pod naslovom »Dokle će Hrvatska štititi udbaše?

Pisati o umorstvima hrvatskih političkih emigranata od strane jugoslavenskih tajnih služba, mišljenja sam da se mora koristiti i hrvatska iseljenička pisanja u emigraciji.