Ko da su me poslali da fahing kemiju studiram za što imam 0 talenta, futavi ograničen broj izlaska na ispit, to što izgleda da više nema čak ni izlaska na ispit pred komisijom, to što bih si trebao ko robot podesiti u glavi da me ovo zanima, ali mi nikako ne uspijeva, to što se ne mogu truditi više zato što nemam motivacije, to što neki na mojem studiju mogu dan ranije početi učiti i zapamtiti sve to te položiti ispit bez problema i još dobiti visoki postotak, što se često puta čini da su drugi ljudi po nečemu nadmoćni nada mnom, kao da imaju neko znanje kojeg ja nemam ni 1 %, to što nemam više toliko volje ni svirati zato što me bedira ovaj studij, to što moram učiti, a mrzim učenje ovoga, mrzim to što se žalim na ovo, mrzim što nisam upao na studij koji sam htio pa moram ovaj šitluk trpiti, mrzim što nisam opet na fahing maturu izašao i opet prijavio taj studij koji sam htio nego sam upisao drugi izbor i sad se ubijam svaki dan iako ne želim se ubijati i sad sam prikovan za ovo parama koje ćemo morati vraćati ako budem htio mijenjati studij, iritira me to što čak i kad se potrudim oko ovog fahing studija, opet to nikad nije dovoljno, a zbedira me kad ne prođem neki ispit pogotovo zbog ograničenog broja izlazaka.