Istodobno funkcionirajući kao simbol već znanog stava časopisa, koji je godinama oblikovan pomno odabranom tematikom i umjetnicima koji su prezentirani na njegovim stranicama ali i izborom suradnika, fotografija gorućeg nacionalnog kazališta (dio scenografije jedne od predstavljenih predstava) ujedno govori i o temi kojom se broj bavi, a riječ je o dijelu domaće kazališne scene koju sačinjavaju mlade i progresivne snage, one koje su kazališno odrasle ili odrastaju van struje, no opet ne ostajući na rubu nego svojim sve dorađenijim idejama bivaju integrirane u repertoar naših kazališta i festivala, stvarajući time paralelni kazališni prostor, onaj više mimo, a manje kontra mainstreama.