(2) Osobe s duševnim smetnjama imaju pravo na zaštitu od bilo kakvog oblika zlostavljanja te ponižavajućeg postupanja.
(2) Osobe s duševnim smetnjama imaju pravo na zaštitu od bilo kakvog oblika zlostavljanja te ponižavajućeg postupanja.
POTPREDSJEDNICA VLADE, MINISTRICA OBITELJI, BRANITELJA I MEĐUGENERACIJSKE SOLIDARNOSTI Jadranka Kosor, dipl. iur. Ujedinjeni narodi Opća skupština - Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Države potpisnice ove Konvencije, (a) Pozivajući se na načela proglašena u Povelji Ujedinjenih naroda kojima se priznaju prirođeno dostojanstvo i vrijednost, te jednaka i neotuđiva prava svih članova ljudske zajednice kao temelj slobode, pravde i mira u svijetu, (b) Prihvaćajući da su Ujedinjeni narodi u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka i u Međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, proglasili i složili se da svatko ima sva prava i slobode navedene u tim dokumentima, bez razlike po bilo kojoj osnovi, (c) Potvrđujući univerzalnost, nedjeljivost i međusobnu ovisnost svih ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i potrebu da se osobama s invaliditetom zajamči njihovo puno uživanje bez diskriminacije, (d) Pozivajući se na Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima, Međunarodnu konvenciju o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta te Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika emigranata i članova njihovih obitelji, (e) Prihvaćajući da je invaliditet razvojni proces te da invaliditet nastaje kao rezultat međudjelovanja osoba s oštećenjima i prepreka koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te iz prepreka koje postoje u okolišu, a koje onemogućuju njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na izjednačenoj osnovi s drugim ljudima, (f) Priznajući važnost načela i političkih smjernica sadržanih u Svjetskom programu djelovanja koji se odnosi na osobe s invaliditetom i u Standardnim pravilima o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom u smislu utjecaja na promicanje, formuliranje i ocjenjivanje politika, planova, programa i aktivnosti na državnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, kako bi se još više izjednačile mogućnosti za osobe s invaliditetom, (g) Naglašavajući značaj uključivanja pitanja vezanih uz invaliditet u središnje tokove događanja, kao sastavnoga dijela odnosnih strategija održivoga razvoja, (h) Priznajući također da diskriminacija bilo koje osobe na osnovi invaliditeta predstavlja povredu prirođenog dostojanstva i vrijednosti čovjeka, (i) Priznajući i nadalje raznolikost osoba s invaliditetom, (j) Priznajući potrebu promicanja i zaštite ljudskih prava svih osoba s invaliditetom, uključujući i one kojima je potrebna veća podrška, (k) Izražavajući zabrinutost da osobe s invaliditetom, usprkos ovim različitim instrumentima i nastojanjima, i dalje nailaze na zapreke u svom sudjelovanju kao ravnopravni članovi društva, što predstavlja kršenje njihovih ljudskih prava u svim dijelovima svijeta, (l) Priznajući važnost međunarodne suradnje u unapređenju životnih uvjeta osoba s invaliditetom u svim zemljama, posebice onima u razvoju, (m) Prihvaćajući postojeće i potencijalne doprinose osoba s invaliditetom sveopćem blagostanju i raznolikosti njihovih zajednica, te da će promicanje punog uživanja ljudskih prava i temeljnih sloboda od strane osoba s invaliditetom i puno sudjelovanje osoba s invaliditetom polučiti kao rezultat njihov veći osjećaj pripadnosti i značajan napredak u ljudskom, socijalnom i ekonomskom razvitku društva te iskorjenjivanje siromaštva, (n) Priznajući važnost osobne autonomije i neovisnosti osoba s invaliditetom, uključujući slobodu izbora, (o) Uzimajući u obzir da bi osobe s invaliditetom trebale imati mogućnost aktivnoga uključivanja u procese donošenja odluka o politikama i programima, uključujući one koji se izravno odnose na njih, (p) Izražavajući zabrinutost zbog teških uvjeta s kojima se suočavaju osobe s teškim ili višestrukim invaliditetom, te osobe s invaliditetom koje su podložne višestrukim odnosno otežavajućim oblicima diskriminacije na osnovi rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkih ili drugih uvjerenja, nacionalnog, etničkog, domorodačkog ili socijalnog podrijetla, imovinskog statusa, rođenja, dobi ili nekog drugog statusa, (q) Prihvaćajući da su žene i djevojčice s invaliditetom često izloženije riziku od nasilja, ozljeđivanja, zlostavljanja, zapostavljanja ili nesavjesnog postupanja, maltretiranja ili izrabljivanja, kako u svojim domovima, tako i izvan njih, (r) Prihvaćajući da djeca s teškoćama u razvoju trebaju u potpunosti uživati sva ljudska prava i temeljne slobode ravnopravno s drugom djecom, te podsjećajući na obveze koje su zemlje potpisnice Konvencije o pravima djeteta preuzele u tom smislu, (s) Naglašavajući potrebu za uključivanjem aspekata spolova u sve napore usmjerene prema promicanju punog uživanja ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom, (t) Ističući činjenicu da većina osoba s invaliditetom živi u uvjetima siromaštva i prepoznajući u tom smislu nužnu potrebu ublažavanja negativnog učinka siromaštva na osobe s invaliditetom, (u) Imajući na umu da su uvjeti mira i sigurnosti utemeljeni na punom poštivanju ciljeva i načela sadržanih u Povelji Ujedinjenih naroda i poštivanje primjenjivih dokumenata o ljudskim pravima nužni za punu zaštitu osoba s invaliditetom, posebno za vrijeme oružanih sukoba i strane okupacije, (v) Priznajući važnost mogućnosti pristupa fizičkom, socijalnom, ekonomskom i kulturnom okruženju te pristupa obrazovanju, informacijama i komunikaciji, u omogućavanju punoga uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda osobama s invaliditetom, (w) Shvaćajući da je pojedinac, imajući obveze prema drugim pojedincima i prema zajednici kojoj pripada, dužan boriti se za promicanje i poštivanje prava priznatih u Međunarodnoj povelji o ljudskim pravima, (x) Uvjerene da je obitelj prirodna i temeljna skupna jedinica društva i da ima pravo na zaštitu društva i države, a da osobe s invaliditetom i članovi njihovih obitelji trebaju primiti potrebnu zaštitu i pomoć kako bi se obiteljima omogućilo davanje doprinosa punom i ravnopravnom uživanju prava osoba s invaliditetom, (y) Uvjerene da će sveobuhvatna i cjelovita međunarodna konvencija usmjerena na promicanje i zaštitu dostojanstva osoba s invaliditetom značajno pridonijeti poboljšanju izrazito nepovoljnoga socijalnog položaja osoba s invaliditetom te promicati njihovo sudjelovanje u građanskim, političkim, ekonomskim, društvenim i kulturnim područjima života uz jednake mogućnosti, kako u zemljama u razvoju, tako i u razvijenim zemljama,
Onemogućavanje medicinskog tretmana će na jednak način kao i prisiljavanje ljudi na medicinski tretman, potaknuti pitanje nečovječnog i ponižavajućeg postupanja pa u obzir dolazi i kršenje odredbe čl. 3 ECHR.
Gladoviću za vrijeme njegovog boravka u pritvoru (pretučen je od strane zatvorskih čuvara) i nedovoljna istraga domaćih tijela o tom postupanju, predstavljaju povredu zabrane nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Istaknuto je da su pripadnici LGBT zajednice i dalje žrtve kršenja prava, uključujući i mučenja i druge oblike okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja, ograničavanja slobode izražavanja, udruživanja ili mirnog okupljanja te diskriminacije u zapošljavanju ili pristupu zdravstvenim uslugama ili obrazovanju, a često su žrtve nasilja i zločina iz mržnje.
Najvažniji od tih dokumenata su: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966, Konvencija protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984, Konvencija organizacije afričkog jedinstva o reguliranju određenih aspekata izbjegličkih problema u Africi iz 1969.
S tim u vezi Sud također bilježi preporuke CPT-a« (Europskog odbora za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja op.
Načelno je stajalište Europskog suda, dakle, da ukupan iznos novčanih primitaka pojedinca (primjerice, mirovine), zajedno sa svim povlasticama i olakšicama koje osoba uživa, može - zbog svoje nedostatnosti - u osobitim okolnostima nekog konkretnog slučaja otvoriti pitanje nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja u smislu članka 3. Konvencije, ako taj iznos, dostupan osobi, ne bi bio dostatan da je zaštiti od " narušavanja fizičkog ili mentalnog zdravlja " ili od " degradacije nesuglasne s ljudskim dostojanstvom " do mjere dovoljno ozbiljne da bi mogla potpasti unutar okvira članka 3. Konvencije (str. 6. - 7. odluke; usp. i odluku u predmetu Aleksandra Larioshina protiv Rusije, 23. travnja 2002., zahtjev broj 56869/00, str. 4., te presudu u predmetu Kutepov i Anikeyenko protiv Rusije 25. listopada 2005., zahtjev br. 68029/01, 61. - 63.).
Primjerice, uvjeti koje su SAD postavile vezano uz njihovu ratifikaciju Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Konvencije UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, bili su korišteni od strane odvjetnika američke administracije nakon napada 11. rujna.
Obuhvaća verbalno nasilje, različite zabrane, prijetnje žrtvi ili njoj dragoj osobi, uvrede, podcjenjivanje, izrugivanje, omalovažavanje, ucjene, kontrolu kretanja, izolaciju, uhođenje ili uznemiravanje, zabranu komuniciranja s trećim osobama. 2. Tjelesno odnosi se na primjenu fizičke sile, bez obzira na to da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne; uključuje šamaranje, čupanje za kosu, guranje, udaranje rukama, nogama ili predmetima, ozljeđivanje različitim vrstama oružja, što može rezultirati lakim i/ili teškim tjelesnim ozljedama, te tjelesno kažnjavanje i druge načine ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe. 3. Seksualno obuhvaća tjelesno i psihičko seksualno nasilje, a odnosi se na seksualno uznemiravanje, seksualnu zloupotrebu, incest, nedobrovoljne seksualne radnje, silovanje, odnosno svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe.
Te manjkavosti su već u dva navrata uočene i od strane Povjerenstva Vijeća Europe za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) koje je u svojim izvješćima s dvaju posjeta Psihijatrijskoj bolnici Vrapče obavljenih u prosincu 2003. i svibnju 2007., Vijeću i Hrvatskoj Vladi, ukazalo na potrebu njihovog što žurnijeg prevladavanja.
U odluci suda se kaže da potreba društva za zabranom proističe iz toga što se Obraz svojim proklamiranim načelima, djelovanjem i podržavanjem nasilja zalaže za model društva zasnovanog na diskriminaciji odgovarajućih etničkih, vjerskih, seksualnih i drugih skupina, upotrebom govora mržnje, uznemiravanja i ponižavajućeg postupanja, te zato što je suglasan s nasiljem kao sredstvom za postizanje ciljeva. Sabornost, jedan narod, jedna crkva, domaćinski princip života, plakati sa slavljenjem Ratka Mladića, prijetnje svima koji drukčije misle, fizičko nasilje, neredi sve se to može pripisati upravo zabranjenom Obrazu, protiv čijih su pripadnika već podnesene brojne prekršajne i kaznene prijave.
Zanimljivo je također da jednak medijski tretman imaju i sastanci i izvješća Europskog odbora za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja pri Vijeću Europe, bez obzira na to je li riječ o državama tzv. duge demokratske tradicije ili o onima koji su na samome početku demokratskih procesa.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.
DEFINIS GOJANOVIĆ: Radi se o redovitim godišnjim sastancima Europskog odbora za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja pri Vijeću Europe u kojem predstavljam Republiku Hrvatsku već treći mandat, te o Potkomitetu za sprečavanje mučenja pri Ujedinjenim narodima u koji me Hrvatska predložila, a izabrale me države članice.
Članak 15. SLOBODA OD MUČENJA ILI OKRUTNOG, NEČOVJEČNOG ILI PONIŽAVAJUĆEG POSTUPANJA ILI KAŽNJAVANJA 1. Nijedna osoba s invaliditetom neće biti podvrgnuta mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
Prema djeci se treba odnositi s poštovanjem za njihovu osobnost i individualnost, te se ona ne smiju podvrgavati tjelesnom kažnjavanju ni bilo kojem drugom obliku ponižavajućeg postupanja.
Običajno pravo Europskog odbora za socijalna prava, koji nadgleda poštivanje Europske socijalne povelje i revidirane Europske socijalne povelje, zahtijeva od svih zemalja članica zabranu tjelesnog kažnjavanja i drugog ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja djece te promicanje drugih energičnih administrativnih i odgojnih mjera radi priznavanja i ostvarivanja prava djece na zaštitu.
Prevladava stajalište da svjedocima zaštitu pružaju odredbe Konvencije kojima se jamče sljedeća prava i slobode: pravo na život (čl. 2), zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja (čl. 3.), pravo na slobodu i osobnu sigurnost (čl. 5.), mogućnost isključenja javnosti s glavne rasprave zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde. (čl. 6. st. 1), pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života (čl. 8.).
Za postupanje prema osobama kojima je oduzeta sloboda najvažnija je Konvencija protiv mučenja i drugih oblika nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kazne (1984.) 159 i njezin Fakultativni protokol (2002.). 160 Na polju međunarodne zaštite prava osoba kojima je oduzeta sloboda potrebno je istaknuti i djelovanje UN-ova Odbora protiv mučenja.
Na europskoj razini, prava osoba kojima je oduzeta sloboda uređena su Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (čl. 3.) i Europskom konvencijom o sprječavanju mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja 161.
Potonjom je uspostavljen Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) čija je dužnost putem posjeta provjeravati postupanje prema osobama kojima je oduzeta sloboda.
Jednako tako, zatvorenici se mogu obraćati i međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava kojih je Republika Hrvatska članica (Međunarodni odbor Crvenog križa, Europskom odboru za sprječavanje zlostavljanja, mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja).
U te sporazume spadaju: 1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948.) 2. Ženevska konvencija I-IV o zaštiti žrtava rata (1949.) i Dopunski protokoli I-II (1977.) 3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951.), Protokol (1966.) 4. Konvencija o državljanstvu udatih žena (1957.) 5. Konvencija o smanjivanju broja osoba bez državljanstva (1961.) 6. Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.) 7. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.) i Opcioni protokoli (1966. i 1989.) 8. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.) 9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama (1979.) 10. Konvencija protiv mučenja i drugog nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1984.) 11. Europska konvencija o sprečavanju mučenja ili nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987.) 12. Konvencija o pravima djeteta (1989.) 13. Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji (1990.) 14. Europska povelja o regionalnim jezicima manjima (1992.) 15. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1994.)
Najznačajniju ulogu u tome ima praksa Europskog suda za ljudska prava, koji je prava svjedoka izveo iz prava na život, slobode od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, prava na očuvanje privatnog ili obiteljskog života i dr. s obzirom na navedeno, neki autori zaključuju kako načelo pravičnog suđenja zaštićuje istovremeno okrivljenika i svjedoka u postupku.
I dok je bugarsko tužilaštvo smatralo da nema dokaza u odnosu na ovo činjenično stanje, jer nije bila upotrijebljena niti fizička sila niti prijetnja, niti se žrtva odupirala, Europski sud našao je takvo postupanje bugarskih vlasti (odnosno odustanak od progona) kršenjem pozitivnih obveza zaštite pojedinaca od mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja, te kršenjem prava na privatnost od strane drugih pojedinaca. (Dok se ova dva primjera ne odnose direktno na institut doprinosa žrtve, mogu biti relevantni za naše primjere.
Bugarska (4.12.2003., podnesak 39272/98) drži da države članice Konvencije imaju obvezu prema članku 3. (zabrana mučenja i nehumanog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja) i 8. (pravo na poštivanje privatnosti i obiteljskog života) Konvencije kriminalizirati i učinkovito kazneno goniti sve oblike nedobrovoljnog seksualnog odnosa, uključujući i kada se žrtva ne odupre.
Izdvajanje te kategorije nezakonitih dokaza rezultat je međunarodnopravne obveze (Europska konvencija o sprečavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1897.; Konvencija UN protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih kazni i postupaka iz 1984.), a posebno je istaknuta u novijoj jurisprudenciji Europskog suda utemeljenoj na članku 3. Konvencije (zabrana mučenja).
Želimo istaknuti važnost razmatranja mogućnosti izravne primjene Europske konvencije o ljudskim pravima u postupcima međunarodne pravne pomoći, kao i tumačenja klauzule javnog poretka u skladu sa judikaturom Europskog suda za ljudska prava kako bi osobe koje su politički proganjane ili im prijeti rizik od mučenja, zlostavljanja ili ponižavajućeg postupanja u zemlji moliteljici imale pravnu zaštitu RH u skladu sa međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava i Ustavom RH.
Podnositelji zahtjeva tvrdili su da su zbog opisane situacije bili žrtve rasne diskriminacije i da im je povrijeđeno pravo na obrazovanje, kao i pravo na zaštitu od nečovječnog i ponižavajućeg postupanja.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com