Čekali smo Vođu koji će povesti branitelje protiv Bande, a vratio se ponizni sluga režima

Ponizni sluga Božji, koji sama sebe oplijeni " (Fil 2,7) ostavivši božansku uzvišenost i veličanstvo, spušta se dokraja.

Demokracija vodi u anarhiju: D predlažem da uvedete diktaturu, a da bi se Vaša diktatura dosljedno provodila pobrinuo bih se ja, Vaš ponizni sluga: D: D: D

Osnovna je razlika što Sai Baba ima cilj postati Bog dok je Isus Krist kao i svih kršćani ponizni sluga božji.

Heb 12, 2); Franjo, ponizni sluga siromašnog i raspetog Krista; Crkva koja se, sjedinjena po Trojstvu i na njegovu sliku, javlja pred licem svijeta kao tijelo Kristovo i hram Duha - bijahu pozvani, a u njima smo pozvani i mi, da iziđemo iz svoje zemlje, iz zavičaja i doma očinskog, i da započnemo hod prema zemlji koju će nam Gospodin pokazati (usp.

Franjin poriv za biti prvim u isti mah postao je moto njegova života a to je biti zadnji i ponizni sluga sviju.

Na pitanje kako mu je ime, sv. Rok je odgovorio ponizni sluga Isusa Krista, a sjećamo se da je i sadašnji sveti otac Benedikt XVI. prilikom izbora za službu pape također rekao da je ponizni radnik u vinogradu Gospodnjem.

Mnogo te voli ponizni sluga tvoj,

Jordanski režim može samo SLUŠA Amere, kao svaki ponizni sluga kojemu gazda naređuje i zauzvrat mu daje hranu, a kralju vlast.

I molim Boga, kralja vremena i vječnosti, koji je pristao biti ponizni sluga naših duša, da nas sve blagoslovi snagom svoga rođenja i da naš život u svemu bude život s njim.

" Ja, Ivan Pavao, ponizni sluga slugu Božjih, usuđujem se usvojiti riječi apostola Pavla čije je mučeništvo, sjedinjeno s mučeništvom apostola Petra, dodalo ovoj rimskoj katedri sjaj njegova svjedočanstva, i govorim vama, vjernicima Katoličke crkve, i vama, braćo i sestre drugih Crkava i crkvenih zajednica, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama

Mislio sam da je tako nešto nemoguće... da se tako nešto meni neće nikada dogoditi... i to na Badnje večer... ovaj put sam se stvarno zaljubio ne učinivši niti koraka... prenula me iz sna i dala novi smisao mome životu... koliko god da sam trenutno umoran, strah me leći i zatvoriti oči da ne bih prestao misliti na nju... kao da ću ako zaspem, probuditi se i shvatiti da je bila samo plod mojih najlijepših snova... nemoj se ljutiti prika što te na Božićno jutro toliko tlaćim, ali stvarno te trebam... osjećao sam se kao malo dijete u tvornici čokolade... jednostavno sam općinjen... samo je želim zagrliti i pružiti joj svu onu toplinu za kojom znam da joj srce žudi... možda ona mene ne želi, možda ona za mene misli sasvim suprotno, ali ja si tu nemogu pomoći... predivna je, prijatelju.. stvarno je predivna... stvarno imam osjećaj da je kompletna osoba... dobra kao kruh, poštena, neiskvarena svim lošim utjecajima s kojima svi mi svakodnevno stupamo u kontakt... mislim, u biti ZNAM, da kada bi mi se ukazala samo jedna prilika da joj probam pokazati koliko po mome mišljenju dobroga zalužuje, da je nebih tako lako prokockao... nemam riječi trenutno s kojima bih mogao izraziti ono što osjećam sada... prazan sam i tužan jer nisam pored nje da joj dam pusu za laku noć, što neću biti prvo što ugleda kada otvori svoje snene okice... osjećam neku nevjerovatnu sjetu u sebi... neznam da li sam tako nešto u životu ikada osjetio... učinila mi je večer predivnom, samim time što mi je dozvolila da mi bude na dohvat oka... a opet sada, u rano Božićno jutro, osjećam se tako praznim... kao da mi je netko ukrao dušu i zatvorio ju u najtamniju i najvišu kulu na svijetu... istovremeno sam presretan što sam imao priliku i čast da je upoznam, a opet sam toliko tužan iz straha da sam napravio nešto pogrešno i izgubio priliku da joj pokažem koliko dobrote zaslužuje... prika, stvarno sam speechlless... neznam zašto, ali neka tuga mi je oko srca, kao da nebih prestao dva dana plakati da sada poćnem... ne, stvarno neznam... nikada nisam tako nešto osjetio... toliko je želim voljeti, da me je jednostavno strah... jer uvijek kada sam se ponadao, uvijek sam popušio... ne želim da i sada tako bude... a opet ne želim ne probati joj podariti sve što zaslužuje, pa makar i po cijenu toga da opet na kraju ostanem sam... ne želim biti sam, frende... znam šta želim i znam ćemu težim cijeli svoj život... vjerujem osjećaju i uvijek sam se ravnao prema njemu, ali... jednostavno me je strah ovaj put... paraliziran sam... strah me toga, da iako znam da joj mogu puno toga pružit, ona to neće htjeti dobiti od mene... možda se varam... nadam se da se varam, ali mislim da je nisam zaslužio... stvarno me je toga strah... nikada nisam osjećao strahopoštovanje prema nekoj ženi, ali ona ga zaslužuje... ako je i pola onoga što ja pretpostavljam o njoj istina... nemože biti istina:) Čini mi se predobrom, pre... pre... prenedostižnom... kao da si mi je poslao, samo da mi napraviš pomutnju u životu... da mi pokažeš šta me je moglo dočekati ispod bora, samo da sam bio dobar.... Bože, ako me čuješ, obećajem Ti da ću se popravit, da ću je cijeniti i voljeti bez imalo rezerve, bez imalo zavisti, obećajem Ti da ću je maziti i paziti dok god mi srce bude kucalo... obećajem ti da joj nikada neću ništa nažao ućiniti, obećajem Ti da ću dušu i srce ostaviti samo za nju, samo da je budem vrijedan... ne želim je povrijediti, vidim da ne zaslužuje to... samo je želim voljeti i poštovati... samo joj želim pokazati da je mogu biti dostojan, da se može na mene osloniti i da je nikada neću iznevjeriti... molim te Bože, dozvoli mi samo još jednu priliku da Ti pokažem da nisam toliko zastranio, da Ti dokažem da sam Tvoj ponizni sluga... nemogu ti reći zašto prijatelju, ali suze mi klize niz lice... nikada nisam plako, a da sam istovremeno bio toliko sretan... ma šta god da bilo, ja sam na dobitku... na dobitku sam jer je ušla u moj život... a sada kada je ušla, ne želim je više nikada izgubiti... molim te Bože... molim te... stvarno sam mislio da sam ispucao sve kredite kod tebe, prika... ali sada sam otvorio oči, sada vidim da nikada nije kasno... sada znam da je sve ovo do sada bili samo proba, više ili manje uspješna, da bi premijerna večer bila što glamuroznija... stvarno je ne želim povrijediti... NIKADA... ne zaslužuje to... u očima sam joj zamijetio tugu, tugu koja je možda proizišla iz toga što su je do sada svi samo uspijevali razočarati, što joj nitko nije davao ono što je zaslužila... tugu možda prouzroćenu time što je bila prema svima toliko dobra, a oni su to iskorištavali... nije zaslužila da pati... zaslužila je da joj netko ubere pustinjsku ružu samo za nju... da je netko mazi i pazi i voli i štuje i cijeni i podržava... u svemu što radi... znam da joj mogu sve to pružiti prijatelju, znam da mogu... jer želim... želim Ti samo dokazati da nisam toliko zastranio, da za mene još uvijek ima nade... znam da se ponekad možda i nisam trudio koliko je trebalo, znam da sam ponekad odustajao i na pola puta, ali sve samo zato što sam tražio NJU... božicu... prepoznao sam u njoj osobu koja neće istraživati bespuća moje dobrote, osobu koja se neće poigravati samnom, personu koja će moći prihvatiti to što joj pružam bez pitanja: »Zašto? »... osobu koja će znati da dobiva sve to jer to i zaslužuje... znam da ću se morati dobrano potruditi da joj pokažem i dokažem da moje riječi nisu samo puka naklapanja, znam da ću svojim dijelima morat utabat put ka njenom srcu, znam da će to biti težak i zahtjevan zadatak, ali isto tako znam da sam spreman sve riskirati... samo za nju... spreman sam se sebe odreći njoj u korist... možda ti sve to zvuči isprazno ovako napisano, možda mi stvarno samo pokazuješ šta me je moglo doćekati... ali ja nebih bio ja kada nebih mislio da si mi je poslao u blizinu kao nagradu za sav moj trud i svu moju dobrotu koju sam se trudio pokloniti ljudima oko sebe... znam da me ne kažnjavaš, već nagrađuješ... znam te, znaš me...:) Molim te Bože, stvarno te molim... nikada te nisam molio, nikada nisam od Tebe nešto tražio, znam da sam ponekad sumnjao, ali nikada Te nisam napustio... molim te, dozvoli mi da joj dokažem da sam je vrijedan... cijeli život tražim jing svome jangu i vjeruj mi kada Ti kažem da sam ga pronašao... stvarno mislim da je ona TA... stvarno mislim da možemo zajedno ploviti kroz život... ne želim ništa prejudicirati, samo se želim nadati... ima nešto znakovito u tome što si mi je poslao baš sinoć... znam da ima... vjerujem da ne griješim... i na tome sam Ti zahvalan... i ako sam slučajno u pravu, obećajem Ti, ali STVARNO obećajem, da te neću razočarati... dokazat ću tebi, kao što ću se njoj potruditi dokazati da sam je vrijedan, da sam te vrijedan... neću te razočarati, molim te, vjeruj mi... trebam je... želim je... molim Te, dozvoli mi da je imam, da je mogu svojom dragom zvati... molim te, prika... molim te...

On, Ponizni sluga Gospodin, kako ga opisuje prorok Izaija u prvom čitanju, izvrnuo je naopako i tu veliku mudrost ovoga svijeta imati vlast i vladati nad drugim.

Budući da ovdje dolazi do izražaja ono što je najvrjednije u našem narodu - njegov religiozni genij - to naše svetište mora postati ljepše od naše sveučilišne knjižnice ili od našeg medicinskog fakulteta (jer naš znanstveni genij mora biti ponizni sluga vjere), ljepše od naših muzeja i škola, šetališta i kazališta.....

Baci te u razmišljanja o cijelom tvom sićušnom životu, o katastrofama koje si preživio i još uvijek težio, unatoč svemu, ostati dobri i ponizni sluga svekolike javnosti i uzornog ponašanja.

Vaš ponizni sluga čeka na zapovest ili na batine.. čak i na mučenje groznim spravama u kraljevskom podrumu, mada se iskreno nada da to ničim nije zaslužio

Ja Karlo, ponizni sluga božji, nadahnut i okrijepljen sa izvora mudrosti dičnog saborskog povjerenstva, predlažem, kako crkvi tako i svijetu, da uprav kao i naše povjerenstvo damo to presveto pitanje na demokratsko izjašnjavanje.

Pastir naroda Božjeg treba biti ponizni sluga povjerenoga mu stada, a ne gospodar koji raspršuje i uništava stado Božje.

O, drago dijete Isus, gdje te se može još naći osim u Crkvi Tvojoj, a i ona je, kao što reče Tvoj ponizni Sluga, Lađa koja pušta na sve strane, ali trudi se, trudimo se

Ali riječi su neovisne od njega, riječi su moćnije od pjesnika i pjesnik može biti samo ponizni sluga svom umijeću baratanja riječima.

Sve do tada on je obično komunjarsko laprdalo i najobičniji instrument u rukama udbinih svirača i ponizni sluga stranih gospodara, upravo onakav kakve smo do sada imali, koji će nastaviti sa antihrvatskom politikom zataškivanja komunističkih zločina, borbe protiv kršćanstva i promocije negativnih vrijednosti