Ponovno osmišljanje povijesnih obličja u romanima i ponovna uporaba arhetipskih pripovjedačkih sustava rezultiraju takvom posebnom cjelokupnom umjetnošću koja kao da zadržava karakteristične elemente današnjega postmodernog razdoblja, no ipak, pokazujući leđa XX. stoljeću i okrećući se prema simulakrumu XIX. stoljeća, postavlja pitanja o biti same sebe.