Napokon, kao što na festivalima često biva, i ovdje su se najbolji filmovi našli u popratnim programima, ciklusu filmova o novinarima (gdje su melankoliju i nostalgiju kritičara, a zbog bolje filmske prošlosti, budili već sami naslovi kao Njegova djevojka Petko, As u rukavu ili Dok grad spava), restauriranoj verziji Bunm uelove ekranizacije Robinsona Crusoea, a, u smislu ovdje više puta spominjana osjećaja, možda najviše u kratkoj retrospektivi filmova Satyajita Raya, retrospektivi koja je prikladno započela slavnim prikazom destruktivne opsesije u Glazbenom salonu (Jalsaghar), s protagonistom kao veoma melankoličnom figurom osamljenoga starca u tornju.