Dakako, svatko ima neki svoj tajni sastojak i postupak, ali recept domaćeg pisca koji se želi probiti na sve te famozne ljestvice i dobiti medijsku pozornost, nekako se jasno nadaje u posljednje vrijeme: uzmeš gusti temeljac od svoje biografije, izmiksaš ga i uspjenušaš; nježno dodaš sastojke od mariniranih, paniranih, pirjanih, prepečenih, blanširanih osoba koje si susretao - ali nadjevene maštovito neprepoznatljivim sastojcima; vješto poslažeš u nauljeni pleh (a možeš se praviti da radiš i casserole) domaće svakodnevice, pobrašnjen pregrštom onog što tako dobro poznaješ da se ne možeš poskliznuti; obilno zaliješ umakom umućenim od umjerene količine pasiranih trivijalnosti (premda su to zapravo: opća mjesta), sitno sjeckanih rariteta, oguljenih stereotipa, omekšalih mudrih spoznaja, filetirane osobnosti i konzervirane prošlosti; začiniš flambiranim seksom od zabranjene ljubavi, prstohvatom papra društvene nepravde, dodaš koju kap egzotičnog piri-pirija dešperacije, kosano grizodušje i žele optimizma; na kraju obilno poprskaš madeirom od stila i pustiš da se okusi prožmu.