Samo sam tvrdoglava... i ne popuštam.

I ja se počinjem smijati: ne mogu ga se na taj način riješiti, pa popuštam i postajem ljubazan.

Rijetko kad popuštam - a onda kad popustim to mi se fino odbije o glavu...

Ja često pomičem granice i tvrd sam u svojim stavovima, ne popuštam.

Konačno popuštam i zovem Neosvojivu na večeru.

Sve sam izludila u kući, ali ne popuštam.

A ja popuštam, spremam knjige, bilježnice, mape, sve duboko u ormar da ih ne vidim nekoliko dana.

Slama me i na poslijetku popuštam pod pritiskom emocija.

Mile Kekin: Istina, svojoj ženi često popuštam

I on meni kaže, opet, tu riječ na " d " i još dvije-tri promrmlja... i ja nastavljam spiku, ne popuštam, kažem mu nešto u stilu " ali baš je neobičan " smješkam se debilno, onak ' neka bedasta konverzacija... odjednom se frend nagne i šapne mi " šta melješ, tip je Mađar, nema blage šta ti pričaš ".

DE FIDELY tekstovima žele prikazati čovjekova unutarnja previranja, bilo kroz ljubavna razočaranja (' Ovaj put i zadnji je ', ' Idi putem svojim ', ' Kad bi barem bio tu ', ' Stvarno ne znam što mi je '), traženje vlastitog smisla (' Sve što život pruža mi ', ' Popuštam ', ' Ogledalce, ogledalce '), pogled na određene životne vrijednosti (' Najbolje za sebe ', ' Prijatelj ') ili jednostavno kao izraz ljubavi (' Ta smeđa oka dva ').

da, ovih dana me tako grize savjest da to nije normalno. druga sam osoba, popuštam mu, radujem se njegovoj sestri, njezinom mužu i troje klinaca koji su nam došli u goste i ostat če tu danima (a da je druga situacija, posvađali bi se namrtvo ime zbog toga). jednostavno, toliko osjećam krivnje da sada vidim samo dobro u njemu, a gdje sam bila do sada? gdje sam bila ovih 13 godina? malo je i meni čudno sve to odjednom. ali, tvoja pitanja su me zamislila. no, s druge strane, tri godine s ljubavnikom. svaki dan žudjela da budemo mi, da budemo par. svaki dan osjećala i znala da je on taj... jebemti, koliko pitanja.

Ma koliko me pritiskalo, ma koliko novih problema, nesreća se natovarilo na moja nejaka pleća, ne popuštam samom sebi.

Nemam nameru da popuštam edabi izigravao terapeuta i vreću za udaranje...

Kad eto ga... nagli trzaji i promjene smjera me bude iz razmišljanja i postajem svjestan da je doista imam... polako izranjajuà ¦ i popuštam konop s mulinela... ne vidim je al je osjetim kako vuà e.

Govorio mi je da je put do priznanja često bolan i težak, ali da ne popuštam u aktivnosti i učenju.

Više puta izlazili smo iz kina na početku filma ako se njemu film čini odbojan, i inače ja uvijek popuštam i prilagođavam se, on voli da je sve po njegovom, odbija pregovore.

Popuštam ti, uvlačiš me u svoje snove o nekoj idili što ne postoje dok se naše misli ne spoje.

- Hoću - popuštam, kao što sam i znao da ću popustiti.

Pjesmom " Popuštam " najavljuje album prvijenac koji bi se na tržištu treba naći još ove jeseni.

Časak kolebanja, i shvati mjesec da polako popuštam.

Neprestano neuspješno pucam na praznu mrežu životnog gola, idem prema naprijed, a stalno me nešto vuče nazad i ja popuštam jer se nadam da ću ispraviti največu grešku napravljenu prema tebi.

Kad ja popuštam i kalkuliram onda sam razumna, sklona suradnji i prilagodljiva, a kad to rade drugi onda su ljigavi, beskičmenjaci i plivaju niz struju.

Ne popuštam nikomu, ni materi, ni ćaći.

Obama me pretiče a ja lagano popuštam u tempu, vidim na kompezaciji da Crvenko odlično trči.

Dosta popuštam na kraju a zadnji kilometar dajem sve od sebe, završavam na 1:40, Bubinho na 1:25, Crvenko na 1:34 (za ovo ustanite i zaplješćite, ovo je čoviku prvi polumaraton u životu), Obama 1:37 i Stoja 1:48. Svi smo nekako zadovoljni jer trka nije bila laka, vjetar nas je dosta iscrpio a i početak je sezone.

A da se razumijemo, popuštam nije da sam željezna lejdi, ali kad se radi o meni, mom zdravlju i komociju ne popuštam

Ja ne popuštam, izjavila nam je načelnica Sandra Vukić. (Slobodna Dalmacija)

Kada iz svjetla uđeš u mrak, samo mrak i vidiš.Onda se u mraku nešto počne micati i vidiš tijela.I sobe.I tijela kako kroz sobe prolaze.Došla su mi sjećanja iz nekog prošlog života, trenutak ili dva, dovoljno da posrnem.Ja želim.Ludo i nimalo promišljeno, ali s namjerom.Zadovoljiti želju.Ali, ne popuštam odjednom, igram se.Sram? Možda bi mi trebalo malo toga.Stajale su nedaleko od mene.Prvog trenutka nisam primijećivala ili mi nije bilo stalo, ali onda su se svjetla pomakla i dodir koji bi muškarcu promakao kao značajan, ženi poput mene isključio je svijet.Niža je stajala ispred mene, okrenuta leđima.Zamišljala sam kako izgleda sprijeda, lice nije bilo važno.Viša je imala čudan ukus za oblačenje.Ili se to sada zove stil.Dotakla ju je dlanom ispod kose.Protrljala kožu između uha i vrata i onda pomirišala.Svjetla su se prebrzo mijenjala, neki su trenuci zauvijek izgubljeni.Namijenila sam im uloge u svojem filmu, ostala su tijela postala scena.Primakla sam ih bliže, miješanjem uvijek nastaju mirisi koji provociraju.Dale su mi da s njima radim što hoću.Ispreplela sam im ruke i prste uplela u kosu, primakla usne licu i vrškom jezika jedne istraživala onu drugu.Izazivale su me, bile su tako podatne.Žena je uvijek ranjivija u društvu druge žene.Jer samoj sebi želi dokazati da je drugačija od iste.Na izbor su im bile sve razlike, ništa nisam uskraćivala, jedna je ljubila sočno, druga je uvukla prst ispod majice.A na kost od rebra.Nije bila nježna, ali nije bilo uzmaka.Trag na koži izazvao je nuđenje u jedinom pokretu.Nešto poput poraza.Ne volim gledati gubitnike.Okrenula sam se i potražila nova tijela u novim sobama.Nije joj trebalo dugo da dođe za mnom.Čekala je da se okrenem i ispružila šaku ispred sebe.Ponekad ja nisam ja, ali tada sam prihvatila šaku.Prošla istovremeno svojom preko njezine lijeve i pomirišala joj dlan.Da, to je ona koju želim.Papirić iz šake još je u kaputu.

Moraju dati osobnu iskaznicu, a budući da je nemaju, kada vide da ne popuštam, odustanu i odu ", kaže djelatnica.